Proverbs 7

1uvaj, sine, rijei moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 2uvaj moje zapovijedi, i bit e iv, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 3Privei ih sebi na prste, upii ih na ploi srca svoga; 4reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestrinom", 5da te uva od ene preljubnice, od tuinke koja laskavo govori. 6Kad bijah jednom na prozoru svoje kue i gledah van kroz reetku, 7vidjeh meu lakovjernima, opazih meu momcima nerazumna mladia: 8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kui 9u sumraku izmeu dana i veeri kad se hvata nona tmina; 10i gle, susrete ga ena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 11Jogunasta bijae i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kui zadrati; 12bila je as na ulici, as na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 13i uhvati ga i poljubi i ree mu bezobrazna lica: 14"Bila sam duna rtvu priesnicu, i danas izvrih svoj zavjet; 15zato sam ti izala u susret, da te traim, i naoh te. 16Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaima misirskim; 17svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 18Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo uicima ljubavi. 19Jer mua mi nema kod kue: otiao je na dalek put; 20uzeo je sa sobom novani tobolac; a vratit e se kui tek o utapu." 21Tako ga zavede svojim vinim nagovorom, odvue ga svojim glatkim usnama. 22I ludo on poe za njom, kao to vol ide na klaonicu i kao to jelen zapleten u mreu eka 23dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica to ulijee u zamku, i ne znajui da e ga to ivota stajati. 24Zato me, sine moj, posluaj i uj rijei mojih usta. 25Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. 26Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih to ih je pobila. 27U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuu, dolje u odaje smrti.