Proverbs 27

1Ne hvali se danom sutranjim jer ne zna to danas moe donijeti. 2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuinac, a ne tvoje usne. 3Teak je kamen i pijesak je teak, ali je od obojega tei bezumnikov bijes. 4Jarost je okrutna i srdba estoka a tko e odoljeti ljubomoru? 5Bolji je javni ukor nego lana ljubav. 6estiti su udarci prijateljevi, a lani poljupci neprijateljevi. 7Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. 8Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je ovjek daleko od svojeg zaviaja. 9Kao to ulje i kad vesele srce, tako i slatkoa prijateljstva tjei duu. 10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oeva i ne dolazi u kuu bratovu kad si u nesrei; bolji je susjed blizu nego brat daleko. 11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. 12Pametan ovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrino i trpe kaznu. 13Uzmi haljinu onomu tko je jamio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuinca. 14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu. 15Streha to prokinjava za estoke kie i svadljiva ena - jedno su te isto. 16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. 17eljezo se eljezom otri i ovjek otri jedan drugoga. 18Tko uva smokvu, jede od njena ploda, i tko uva svoga gospodara, potiva se. 19Kao to se u vodi razliito odraava lice od lica, tako i u srcu ovjek od ovjeka. 20Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oi ovjeje. 21Taljika je za srebro i pe za zlato, a ovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. 22Da bezumnika stue tukom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. 23Brino pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, 24jer blago ne traje dovijeka; i batini li se kruna od koljena do koljena? 25Kad trava nikne i zelen se pokae i bilje se kupi planinsko, 26tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; 27tad ima izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kui svojoj i za prehranu slukinjama svojim.