Proverbs 1

1Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: 2da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijei; 3da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; 4da se dade pamet neiskusnima, mladiu znanje i umijee; 5kad mudar uje, da umnoi znanje, a razuman stee mudrije misli; 6da razumije izreke i prispodobe, rijei mudraca i njihove zagonetke. 7Strah je Gospodnji poetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. 8Posluaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! 9Jer e ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. 10Sine moj, ako te grenici mame, ne pristaj; 11ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, ekamo u zasjedi nevina ni za to; 12da ih progutamo ive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; 13naplijenit emo svakojaka blaga, napuniti svoje kue plijenom; 14bacat e s nama svoj drijeb, svi emo zajedno imati jednu kesu." 15Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. 16Jer na zlo tre svojim nogama i hite prolijevati krv. 17Jer uzalud je razapinjati mreu pred oima svima pticama. 18A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu ivotu. 19Takva je sudba svih lakomih na ruan dobitak: on ih ivota stane. 20Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima die svoj glas; 21propovijeda po bunim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje rijei: 22"Dokle ete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle e podsmjevaima biti milo podsmijevanje, i dokle e bezumnici mrziti znanje? 23Posluajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hou vas pouiti svojim rijeima. 24Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pruala sam ruku, ali je nitko ne opazi. 25Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste posluali moje opomene; 26zato u se i ja smijati vaoj propasti, rugat u se kad vas obuzme tjeskoba: 27kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada e me zvati, ali se ja neu odazvati; trait e me, ali me nee nai. 29Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha 30niti su posluali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. 31Zato e jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. 32Jer glupe e ubiti njihovo odbijanje, a nemar e upropastiti bezumne. 33A tko slua mene, bezbrian ostaje i spokojno ivi bez straha od zla."