Isaiah 8

1Ree Jahve: "Uzmi veliku plou i napii na njoj ljudskim pismom: Maher alal Ha Baz - Brz grabe - hitar plijen." 2Potom uzeh vjerne svjedoke, sveenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. 3Pribliih se proroici te ona zae i rodi sina. Jahve mi ree: "Nazovi ga Maher alal Ha Baz, 4jer prije no to dijete pone tepati 'tata' i 'mama', nosit e se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." 5I opet mi ree Jahve: 6"Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuice iloaha, a dre pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, 7navest e Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona e izii iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; 8provalit e u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila e svoja rairiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele." 9Udruite se samo, narodi, al' bit ete smrvljeni! Posluajte, vi kraljevi daleki, paite se, bit ete smrvljeni, paite se, bit ete smrvljeni! 10Kujte naum - bit e uniten, dogovarajte se samo, bit e uzalud, jer s nama je Bog! 11Jer, ovako mi ree Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: 12"Ne zovite urotom sve to narod ovaj urotom zove; ne bojte se ega se on boji i nemajte straha. 13Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prome. 14On e vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kue Izraelove, zamka i mrea svim Jeruzalemcima. 15Mnogi e od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti." 16Pohrani ovo svjedoanstvo, zapeati ovu objavu meu uenicima svojim: 17ekat u Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. 18Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama to prebiva na Gori sionskoj. 19Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrae koji apu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za ive u mrtvih se raspitivati! - 20Uza Zakon! Uza svjedoanstvo! Tko ne rekne tako, zoru nee doekati. 21Lutat e zemljom potlaen i gladan, izgladnjela bijes e ga spopasti, proklinjat e svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, 22pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali e se tama raspriti, 23jer vie nee biti mraka gdje je sad tjeskoba. 24U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on e proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.