Isaiah 31

1Teko onima to slaze u Egipat po pomo i nadu u konje polau te se uzdaju u mnoga kola i u mnotvo konjanika, ne gledaju' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne trae'. 2Al' i on je mudar i navalit e zlo, i nee pore' svojih prijetnja; on e ustat' na dom zlikovaki i na pomo zloinaku. 3Egipanin je ovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut e pomaga i past e onaj komu pomae - svi e zajedno propasti. 4Da, ovako mi ree Jahve: Kao to lav ili lavi nad plijenom rei, pa i kad se stri na njega mnotvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako e Jahve nad Vojskama sii da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. 5Kao ptice to lepraju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat e Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, potedjet' ga i spasiti. 6Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. 7Da, u onaj e dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne to ih rukama sebi za grijeh nainiste. 8Asur nee pasti od maa ljudskoga: prodrijet e ga ma, ali ne ovjeji. Od maa e bjeat', al' e mu satnici pod tlaku pasti. 9Uasnut, ostavit e svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje e bjeat' zastave - rije je Jahve, iji je oganj na Sionu i ija je pe u Jeruzalemu.