Isaiah 65

1Potraie me koji ne pitahu za me, naoe me koji me ne traahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivae ime moje. 2Svagda sam pruao ruku narodu odmetnikom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, 3narodu koji me bez prestanka u lice srdi: rtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama, 4na grobovima stanuju i noe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meu u zdjele jela neista. 5I jo govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj to gori povazdan. 6Evo, sve je napisano preda mnom: neu uutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra, 7za bezakonja vaa i vaih otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrivali me na breuljcima - izmjerit u im u krilo plau za djela prijanja. 8Ovako govori Jahve: "Kao to o soku u grozdu vele: 'Ne unitavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako u uiniti i ja radi slugu svojih, neu sve unititi. 9Izvest u iz Jakova potomstvo, a iz Jude batinika gora svojih; batinit e ih odabranici moji, i moje e se sluge ondje naseliti. 10aron e postati panjak ovcama, a nizina akorska poivalite govedima - narodu mojem koji mene trai. 11A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate, 12za ma sam vas odredio - past ete niice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste sluali, nego ste inili to je zlo u oima mojim, izabirali ste to mi nije po volji." 13Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge e moje jesti, a vi ete gladovati. Evo, sluge e moje piti, a vi ete eati. Evo, sluge e se moje veseliti, a vi ete se stidjeti. 14Evo, sluge e se moje radovati od sree u srcu, a vi ete vikati od boli u srcu i kukati due slomljene! 15Ime ete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on e zvati drugim imenom. 16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijanje e nevolje biti zaboravljene, od oiju mojih bit e sakrivene. 17Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijanje se vie nee spominjati niti e vam na um dolaziti. 18Veselite se i dovijeka kliite zbog onoga to ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. 19I klicat u nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu vie nee uti ni plaa ni vapaja. 20U njemu vie nee biti novoroeneta koje ivi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navrio: najmlai e umrijet' kao stogodinjak, a tko ne doivi stotinu godina prokletim e se smatrati. 21Gradit e kue i stanovat' u njima, saditi vinograde i uivati rod njihov. 22Nee se vie graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uiva: vijek naroda moga bit e k'o vijek drveta, izabranici moji dugo e uivati plodove ruku svojih. 23Nee se zalud muiti i nee raati za smrt preranu, jer e oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih. 24Prije nego me zazovu, ja u im se odazvat'; jo e govoriti, a ja u ih ve usliiti. 25Vuk i jagnje zajedno e pasti, lav e jesti slamu k'o govedo; al' e se zmija prahom hraniti. Nitko nee initi zla ni tete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.