1 Kings 21

1Nakon tih dogaaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palae Ahaba, kralja samarijskog, 2i Ahab ovako ree Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kue. Ja u ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to eli, dat u ti novca koliko vrijedi." 3Ali Nabot ree Ahabu: "Jahve me sauvao od toga da ti ustupim batinu svojih otaca!" 4Ahab se vrati kui mrk i ljutit zbog rijei koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti batine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. 5Doe mu njegova ena Izebela i ree: "Zato si zlovoljan i ne mari za hranu?" 6On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je drae, dat u ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'" 7Tada mu ena Izebela ree: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja u ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca." 8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeati ih kraljevskim peatom. Pisma je poslala starjeinama i glavarima Nabotovim sugraanima. 9U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na elo naroda. 10Postavite prema njemu dva nitkova koji e ga optuiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." 11I uinie ljudi Nabotova grada, starjeine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. 12Proglasie post i Nabota postavie na elo naroda. 13Tada dooe dva nitkova, sjedoe mu nasuprot i optuie Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoe Nabota izvan grada, zasue ga kamenjem i on pogibe. 14Zatim poruie Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." 15Poto je Izebela ula da je Nabot kamenovan i da je umro, ree Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd to ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot vie nije iv, on je mrtav." 16Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i sie u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. 17Tada bi upuena rije Jahvina Iliji Tibijcu: 18"Ustani i sii u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je siao da ga zaposjedne. 19Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat e psi i tvoju.'" 20Ahab ree Iliji: "Nae li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Naoh te, jer si se prodao da ini to je zlo u oima Jahvinim. 21Evo, tek to nisam navukao na te nesreu. Pomest u tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve to mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 22Uinit u s tvojom kuom kao s kuom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuom Bae, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. 23I nad Izebelom ree Jahve: psi e prodrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi e ga izjesti, a tko umre u polju, pojest e ga ptice nebeske." 25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da ini to je zlo u oima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova ena Izebela. 26inio je vrlo odvratna djela: iao je za idolima ba kao to su inili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. 27Kad je Ahab uo te rijei, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo iao tiho jecajui. 28Tada doe rije Jahvina Iliji Tibijcu: 29"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budui da se tako ponizio preda mnom, neu zla pustiti za njegova ivota; u vrijeme njegova sina pustit u zlo na kuu njegovu." <p>