1 Kings 20

1Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. 2Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu 3i ree mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a ene tvoje i djeca ostaju tebi.'" 4Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime to mi pripada." 5Ali se glasnici vratie i rekoe: "Ovako kae Ben-Hadad i poruuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje ene i djecu. 6Budi siguran da u sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni e pretraiti tvoju kuu i kue tvojih sluga i stavit e svoju ruku na sve to im se svidi i to e odnijeti.'" 7Izraelski kralj sazva sve starjeine zemaljske i ree: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Trai od mene moje ene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato." 8Starjeine mu i sav narod odgovorie: "Nemoj posluati! Nemoj pristati!" 9Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve to si prvi put traio od svoga sluge, ja u uiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoe i odnesoe odgovor. 10Tada mu Ben-Hadad porui: "Neka mi bogovi uine zlo i neka pridaju jo toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregrt!" 11Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kae se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'" 12A kad je Ben-Hadad to uo - upravo je pio s kraljevima pod atorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzee svoje poloaje protiv grada. 13Tada potrai jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i ree: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnotvo? Ja u ti ga danas evo predati u ruke i ti e spoznati da sam ja Jahve.'" 14Ahab ree: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko e poeti boj?" On odgovori: "Ti!" 15Ahab izvri smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijae ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvrio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijae ih sedam tisua. 16Oni izioe u podne, dok je Ben-Hadad pio u atorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. 17Momci pokrajinskih upravitelja izioe prvi. Obavijestie Ben-Hadada: "Izili su ljudi iz Samarije." 18On ree: "Ako su izili radi mira, pohvatajte ih ive; ako su izili u boj, opet ih uhvatite ive!" 19Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izili iz grada, za njima je slijedila ostala vojska 20i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bjeali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. 21Tada je iziao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima teak poraz. 22Tada pristupi prorok izraelskom kralju i ree mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro to ti je initi, jer e dogodine aramejski kralj napasti na te." 23Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jai od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno emo mi biti jai od njih. 24Uinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. 25Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada emo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno emo ih nadvladati." On ih poslua i uini tako. 26Na poetku godine Ben-Hadad podie Aramejce i poe na Afek da vojuje s Izraelom. 27Izraelci se podigoe i krenue protiv njih. I utaborie se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. 28Tada pristupi Boji ovjek izraelskom kralju i ree: "Ovako veli Jahve: 'Zato to Aramejci kau za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja u predati u tvoje ruke ovo silno mnotvo da spoznate da sam ja Jahve'." 29Sedam dana bijahu utaboreni jedni suelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijae Aramejce, stotinu tisua pjeaka u jedan jedini dan. 30Ostatak pobjee u Afek, u grad, ali se srui zidina na dvadeset i sedam tisua ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovita u drugo. 31Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo uli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izaimo pred kralja izraelskog: moda e ti potedjeti ivot." 32I svezae kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otili su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kae: 'Ostavi me na ivotu!'" On odgovori: "Je li jo iv? On je moj brat." 33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i pourili se da ga uhvate za rije govorei: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad doe i on ga uze na kola. 34Ben-Hadad ree mu tada: "Vratit u ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat e ti na raspolaganju etvrti u Damasku, kao to ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. 35Neki od prorokih sinova ree po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali ovjek ne htjede da ga tue. 36Tada mu onaj ree: "Budui da nisi sluao glasa Jahvina, evo, kad ode od mene, lav e te razderati." Tek to se udaljio od njega, naie na lava koji ga razdera. 37Prorok nae drugoga ovjeka i ree: "Udari me!" ovjek ga izudara i izrani. 38Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oiju navue povez da ga ne prepoznaju. 39Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio iziao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog ovjeka govorei: 'uvaj ovoga ovjeka! Ako nestane, tvoj e ivot biti za njegov ivot, ili e platiti srebrni talenat.' 40I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu ree kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" 41Nato onaj odmah ukloni povez s oiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. 42A on ree kralju: "Ovako veli Jahve: 'Budui da si pustio da ti iz ruke utekne ovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj e ivot biti za njegov ivot, tvoj narod za njegov narod.'" 43I kralj izraelski ode svojoj kui, mrk i srdit, i ue u Samariju.