诗篇 36

1Zborovoi. Od sluge Jahvina Davida. 2Grean je naum u srcu zlotvora, straha Bojega nema on pred oima. 3Sam sebi on laska suvie, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. 4Rijei usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on vie ne mari. 5Bezakonje smilja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje. 6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 7Pravednost je tvoja k'o Boji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasava. 8Kako li je dragocjena, Boe, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; 9site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napaja. 10U tebi je izvor ivotni, tvojom svjetlou mi svjetlost vidimo. 11Zakrili dobrotom sve koji te tuju i pravednou svojom sve koji su srca estita. 12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grenika neka me ne goni. 13Gle, padoe koji ine bezakonje: oboreni su da vie ne ustanu.