诗篇 137

1Na obali rijeka babilonskih sjeasmo i plakasmo spominjui se Siona; 2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeali. 3I tada nai tamniari zaiskae od nas da pjevamo, porobljivai nai zaiskae da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" 4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuinskoj! 5Nek' se osui desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! 6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! 7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Ruite! Sruite ga do temelja!" 8Keri babilonska, pustoiteljice, blaen koji ti vrati milo za drago za sva zla to si nam ih nanijela! 9Blaen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenad!