Nehemiah 2

1Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tuan. 2Tada mi kralj ree: "to ti je tuno lice? Nisi li moda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaih 3i rekoh kralju: "Neka uvijek ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tuno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" 4Kralj me upita: "to, dakle, eli?" Zazvah Boga nebeskoga 5i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." 6Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada e se vratiti?" Poto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. 7Jo rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; 8i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve ume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvri Hrama, za gradski bedem i za kuu u kojoj u se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijae nada mnom. 9I dooh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom asnike i konjanike. 10Kad to u Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko to je doao ovjek da se zauzme za dobro Izraelaca. 11Stigavi u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. 12Zatim ustah nou, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivi to mi je Bog moj nadahnuo da uinim za Jeruzalem; a nisam imao druge ivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao. 13Izioh, dakle, nou na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlinim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. 14Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam naao prolaza za ivotinju na kojoj sam jahao. 15Uspeo sam se zato nou uz Potok, i dalje razgledajui zid, i ponovo sam uao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, 16a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otiao i to sam uinio. Sve do sada nisam nita rekao idovima: ni sveenicima, ni velikaima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. 17Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruevinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da vie ne budemo izloeni ruglu." 18I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopih im i rijei koje mi kralj bijae rekao. "Ustanimo", povikae oni, "i gradimo!" I ukrijepie im se ruke na dobro djelo. 19Na te vijesti poee nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Geem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "to radite ovdje? Hoete li se pobuniti protiv kralja?" 20Ali im ja odgovorih ovim rijeima: "Nebeski e nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."