Luke 20

1Jednog dana dok je nauavao narod u Hramu i navijetao evanelje, isprijee se glavari sveeniki i pismoznanci sa starjeinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlau to ini ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat u i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smiljahu meu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit e 'Zato mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav e nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus ree njima: "Ni ja vama neu kazati kojom vlau ovo inim." 9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "ovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme." 10"Kada doe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoe i otposlae praznih ruku. 11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoe, izruie i otposlae praznih ruku. 12Posla i treega. A oni i njega izranie i izbacie." 13"Nato ree gospodar vinograda: 'to da uinim? Poslat u im sina svoga ljubljenoga. Njega e valjda potovati.' 14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meu sobom umovati: 'Ovo je batinik. Ubijmo ga da batina bude naa.' 15Izbacie ga iz vinograda i ubie." "to e dakle uiniti s njima gospodar vinograda? 16Doi e i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga sluahu rekoe: "Boe sauvaj!" 17A on ih oinu pogledom i ree: "A to ono pie: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni? 18Tko god padne na taj kamen, smrskat e se, a na koga on padne, satrt e ga." 19Pismoznanci i glavari sveeniki gledahu da istog asa stave ruke na nj, ali se pobojae naroda. Dobro razumjee da o njima kaza tu prispodobu. 20Vrebajui na nj, poslae uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijei pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21Upitae ga dakle: "Uitelju, znamo da pravo zbori i nauava te nisi pristran, nego po istini ui putu Bojem. 22Je li nam doputeno dati porez caru ili nije?" 23Proniui njihovu lukavost, ree im: 24"Pokaite mi denar." "iju ima sliku i natpis?" 25A oni e: "Carevu." On im ree: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Boje." 26I ne mogoe ga uhvatiti u rijei pred narodom, nego umuknue zadivljeni njegovim odgovorom. 27Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeu uskrsnue. Upitae ga: 28"Uitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece iji brat koji imae enu, neka njegov brat uzme tu enu te podigne porod bratu svomu. 29Bijae tako sedmero brae. Prvi se oeni i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu enu, 31onda trei; i tako redom sva sedmorica pomrijee ne ostavivi djece. 32Naposljetku umrije i ena. 33Kojemu e dakle od njih ta ena pripasti o uskrsnuu? Jer sedmorica su je imala za enu." 34Ree im Isus: "Djeca se ovog svijeta ene i udaju. 35No oni koji se naoe dostojni onog svijeta i uskrsnua od mrtvih niti se ene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti vie ne mogu: anelima su jednaki i sinovi su Boji jer su sinovi uskrsnua." 37"A da mrtvi ustaju, naznai i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego ivih. Ta svi njemu ive!" 39Neki pismoznanci primijete: "Uitelju! Dobro si rekao!" 40I nisu se vie usuivali upitati ga bilo to. 41A on im ree: "Kako kau da je Krist sin Davidov? 42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Ree Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna 43dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!' 44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?" 45I pred svim narodom ree svojim uenicima: 46"uvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proelja na gozbama, 47prodiru kue udovike, jo pod izlikom dugih molitava. Stii e ih to otrija osuda."