Luke 18

1Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijae i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tuitelja!' 4No on ne htjede zadugo. Napokon ree u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit u je da vjeno ne dolazi muiti me.'" 6Nato ree Gospodin: "ujte to govori nepravedni sudac! 7Nee li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i no vape k njemu sve ako i odgaa stvar njihovu? 8Kaem vam, ustat e urno na njihovu obranu. Ali kad Sin ovjeji doe, hoe li nai vjere na zemlji?" 9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, ree zatim ovu prispodobu: 10"Dva ovjeka uzioe u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Boe, hvala ti to nisam kao ostali ljudi: grabeljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega to steknem.' 13A carinik, stojei izdaleka, ne usudi se ni oiju podignuti k nebu, nego se udarae u prsa govorei: 'Boe milostiv budi meni greniku!' 14Kaem vam: ovaj sie opravdan kui svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit e ponien; a koji se ponizuje, bit e uzvien." 15A donosili mu i dojenad da ih se dotakne. Vidjevi to, uenici im branili. 16A Isus ih dozva i ree: "Pustite djeicu neka dolaze k meni i ne prijeite im jer takvih je kraljevstvo Boje." 17"Zaista, kaem vam, tko ne primi kraljevstva Bojega kao dijete, ne, u nj nee ui." 18I upita ga neki uglednik: "Uitelju dobri, to mi je initi da batinim ivot vjeni?" 19Ree mu Isus: "to me zove dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 20Zapovijedi zna: Ne ini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Potuj oca svoga i majku!" 21A onaj e: "Sve sam to uvao od mladosti." 22uvi to, Isus mu ree: "Jo ti jedno preostaje: sve to ima prodaj i razdaj siromasima pa e imati blago na nebu. A onda doi i idi za mnom." 23Kad je on to uo, raalosti se jer bijae silno bogat. 24Vidjevi ga, ree Isus: "Kako li je teko imunicima u kraljevstvo Boje! 25Lake je devi kroz ui iglene nego bogatau u kraljevstvo Boje." 26Koji su to uli, rekoe: "Pa tko se onda moe spasiti?" 27A on e: "to je nemogue ljudima, mogue je Bogu." 28Nato ree Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poosmo za tobom." 29Isus e im: "Zaista, kaem vam, nema ga tko bi ostavio kuu, ili enu, ili brau, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Bojega, 30a da ne bi primio mnogostruko ve u ovom vremenu, i u buduem vijeku ivot vjeni." 31I uzevi sa sobom dvanaestoricu, ree im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu ovjejem ispunit e se sve to su napisali proroci: 32doista, bit e predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i poto ga izbiuju, ubit e ga, ali on e trei dan ustati." 34No oni nita od toga ne razumjee. Te im rijei bijahu skrivene i ne shvaahu to bijae reeno. 35A kad se pribliavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36uvi gdje mnotvo prolazi, raspitivao se to je to. 37Rekoe mu: "Isus Nazareanin prolazi." 38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39Oni ga sprijeda uutkivali, ali on je jo jae vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on priblii, upita ga: 41"to hoe da ti uinim?" A on e: "Gospodine, da progledam." 42Isus e mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 43I umah progleda i uputi se za njim slavei Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.