Jeremiah 7

1Ovo je rije to doe Jeremiji od Gospodina: 2"Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rije. Reci: ujte rije Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. 3Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa u boraviti s vama na ovome mjestu. 4Ne uzdajte se u lane rijei: 'Svetite Jahvino! Svetite Jahvino! Svetite Jahvino!' 5Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete inili to je pravo, svatko prema blinjemu svome, 6ako ne budete tlaili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedune na ovome mjestu, ako ne budete trali za tuim bogovima na svoju nesreu - 7boravit u s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vaim ocima zauvijek. 8Ali se vi uzdate u lane i beskorisne rijei! 9Zar da kradete, ubijate, inite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trite za tuim bogovima kojih ne poznajete, 10a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spaeni smo!' i da nakon toga opet inite nedjela i opaine? 11Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vaim oima peina razbojnika? Ali ja dobro vidim" - rije je Jahvina. 12"Poite, dakle, na moje mjesto koje je u ilu, gdje neko nastanih ime svoje, i pogledajte to od njega uinih zbog opaina naroda svoga izraelskoga. 13Kako inite sva ona ista nedjela - rije je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne sluate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: 14od ovoga Doma to se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta to ga dadoh vama i ocima vaim uinit u isto to sam uinio i od ila. 15Odbacit u vas od lica svojega kao to odbacih svu brau vau, sve potomstvo Efrajimovo." 16"A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne dii glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neu usliiti. 17Ne vidi li to ine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? 18Djeca kupe drva, oci pale vatru, ene mijese tijesto da ispeku kolae 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuim bogovima da me pogrde. 19Zar mene tim pogruju - rije je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?" 20I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit u na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drvee i na plodove zemlje, rasplamtjet e se i nee se ugasiti." 21Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite jo i klanice, i jedite meso. 22Ja nita ne rekoh ocima vaim o paljenicama i klanicama, niti im to o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. 23Ovo im ja zapovjedih: 'Sluajte glas moj, pa u ja biti va Bog, a vi ete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.' 24A oni ne posluae, uho svoje ne prignue, ve pooe po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenue mi lea, a ne lice. 25Od dana kad oci vai izioe iz zemlje egipatske pa do dana dananjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. 26Ali me oni nisu sluali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnue, gori od otaca svojih. 27Moe im sve to rei, ali te nee posluati; zovi ih, nee ti se odazvati. 28Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne slua glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'" 29Ostrii svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protui tualjkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. 30"Da, sinovi Judini ine to je zlo u oima mojim" - rije je Jahvina. "Postavie grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 31podigoe uzviice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i keri - to im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. 32Stoga evo dolaze dani - rije je Jahvina - kad se vie nee rei Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu e se pokapati mrtvi, jer drugdje nee biti mjesta. 33A mrtva tijela ovoga naroda bit e hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se nee nai da ih poplai i otjera. 34Uklonit u iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer e se zemlja ta pretvoriti u pustinju."