Jeremiah 49

1O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zato je Milkom batinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? 2Zato, evo, dolaze dani - rije je Jahvina - i uinit u da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona e biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada e Izrael opljakati svoje pljakae" - govori Jahve. 3"Plai, Hebone, jer Ar je opustoen, zapomaite keri rapske. Opaite kostrijet, tubalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sveenicima i knezovima. 4to se dii dolinom svojom, keri odmetnice, koja se uzda u bogatstvo svoje i govori: 'Tko se usuuje ustati protiv mene?' 5Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit ete raspreni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce nee skupiti. 6Ali uto u opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rije je Jahvina. 7O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema vie mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svjeta, zar se izvjetrila mudrost njihova? 8Bjeite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. 9Dou li trgai k tebi, ni pabirka nee ostaviti; dou li kradljivci noni, opljakat e sve to ele. 10Jer ja sam onaj to e Ezava pretraiti i skrovita mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustoeno: nema ga vie! Nitko ne kae: 11'Ostavi siroad svoju, ja u je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'" 12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti au moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostane nekanjen? Ne, ti nee ostati nekanjen, morat e au ispiti! 13Jer samim se sobom zakleh - rije je Jahvina: Bosra e postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit e vjene razvaline." 14Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! 15Jer, gle, uinit u te malim meu narodima, prezrenim meu ljudima. 16Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji ivi u peinama kamenim i dri se visova planinskih te vije gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande u te strovaliti" - rije je Jahvina. 17"Edom e postati pusto; tko god njime proe, zaprepastit e se i zvidati zbog svih rana njegovih. 18Razorit e ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. ovjek ondje nee stanovati, sin ovjeji nee u njem boraviti. 19"Gle, kao lav on izlazi iz gutare jordanske na panjake vjeno zelene. Ali u ga uas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko e mene na raun pozvati? I koji e mi pastir odoljeti?" 20Zato ujte to je Jahve naumio uiniti Edomu, ujte to je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on e odvui, i sam njihov panjak zgrozit e se nad njima. 21Od lomljave pada njina zemlja e se potresti, razlijegat e se vapaj do Crvenog mora! 22Gle, poput orla on se die i lebdi, nad Bosrom iri krila. U dan onaj srce e junaka edomskih biti kao srce ene u trudovima. 23O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest ue. Srce im se stee od uasa i smirit se ne moe. 24Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. 25Kako? Naputen je slavni grad, grad radosti moje! 26Zato e mladii njegovi popadati po trgovima, svi e ratnici poginuti u onaj dan - rije je Jahve nad Vojskama. 27"Potpalit u vatrom zidine Damaska: plamen e prodrijeti dvor Ben-Hadadov." 28O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, unitite sinove Istoka! 29Nek' im se oduzmu atori i stada, atorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' viu na njih: 'Strava odasvud!' 30Bjeite glavom bez obzira, duboko se skrijte, itelji Hasora - rije je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smilja: 31'Ustajte, udarite na mirni narod to ivi bez straha - rije je Jahvina - to nema vrata ni zasuna, to u osami prebiva! 32Deve njihove bit e plijen, mnotvo ovaca otimaina!' I rasprit u ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest u odasvud na njih nesreu - rije je Jahvina. 33Hasor e postati brlog agaljski i pustinja vjena. ovjek ondje nee prebivati, nee se ondje nastaniti sin ovjeji." 34Rije koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. 35Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, sr snage njegove. 36etiri u vjetra dognati na Elam sa etiri kraja neba i rasprit Elamce u sva etiri vjetra, i nee biti naroda kamo nee stii bjegunci elamski. 37Utjerat u Elamcima strah u kosti pred njihovim dumanima. Pustit u na njih nesreu, oganj gnjeva svojega. Poslat u ma za njima dok ne budu sasvim uniteni. 38I postavit u u Elamu prijesto svoj i zatrt u ondje kralja i sve knezove" - rije je Jahvina. 39Ali u okrenut' udes Elama" - rije je Jahvina.