Ezekiel 23

1Doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, bile dvije ene, keri jedne matere. 3I odae se bludu u Egiptu, blud inie u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojake dojke gnjeili. 4Starijoj bijae ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoe i rodie mi sinove i keri. Evo im imena: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. 5Ohola, iako meni pripadae, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6u modri barun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vjetim konjanicima. 7I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8A ne okani se ni bluda s Egipanima, koji s njome leahu od njezine mladosti, koji su joj djevojake dojke gnjeili i na nju blud svoj izlijevali. 9I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10I oni je razgolie, zarobie joj sinove i keri, a nju samu maem pogubie. I postade tako primjer svim enama kako na njoj bi sud izvren. 11Vidje to sestra joj Oholiba, ali se jo gore uspali i gori blud injae. 12Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskono odjevenim, vjetim konjanicima, poizbor momcima. 13I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pole. 14Ali se ova jo gore bludu odala: kad bi ugledala mukarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 15bedara pasom opasanih, sa sputenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - 16tek to bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 17Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 18Ali se razglasilo njezino bludnitvo, otkrila se njena golotinja, i dua se moja od nje odvratila, kao to se bjee odvratila od sestre njene. 19Jer ona se jo gorem bludu predala, opominjui se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 20uspaljujui se za razvratnicima kojima muka snaga bijae kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 21Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevianske dojke gnjeili. 22Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut u na te tvoje ljubavnike, koji ti se dui ogadie, i dovest u ih odasvud na tebe: 23Babilonce, sve Kaldejce, Pekoane, oance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vjete konjanike. 24I doi e na te sa sjevera sila bojnih kola i tokova s mnotvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa titovima, titiima i oklopima. Njima u te na sud predati, i svojim e ti sudom suditi. 25Oborit u na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i ui neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maa padne; sinove i keri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26I zderat e s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 27Tako u okonati svu tvoju sramotu i bludnienje, sve tamo od Egipta: nee vie k njima oi dizati i nee se vie spominjati Egipta!' 28Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat u te u ruke onima koji ti omrznue, koji ti se dui ogadie. 29Neka iskale na tebi svoju mrnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnai sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnienja. 30Sve e te to stii zbog tvojeg bludnienja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 31Putem si sestre svoje hodila: dat u ti u ruku au njezinu: 32Ovako govori Jahve Gospod: au sestre svoje ispit e, au iroku, duboku, i bit e na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - 33napunit e se pijanstva i alosti! aa je to pustoenja, uasa - aa sestre tvoje Samarije. 34Pit e je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rije je Jahve Gospoda! 35Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i lea mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'" 36I jo mi ree Jahve: "Sine ovjeji, hoe li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37Preljub poinie, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uinie, djecu koju mi porodie provedoe kroz oganj da ih proguta. 38Jo mi i ovo uinie: onoga dana obeastie moje Svetite i subote moje oskvrnue. 39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klae, u Svetite moje dooe da ga obeaste. Eto, tako uradie usred Doma mojega. 40Slale su ak po mukarce izdaleka, i oni bi im pohrlili im bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oi svoje mazala i nakitom se kitila. 41A potom bi sjedala na raskonu postelju pred kojom stol prostrt bijae na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42Tu se ulo pocikivanje bezbrinog drutva zbog velikog mnotva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su enama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43I rekoh: 'Sa enom ogrezlom u preljubu jo blud tjeraju, i sama se ona jo bludu odaje!' 44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45Zato e im pravednici suditi kao to se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. 46Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaki. 47Zbor neka ih kamenuje i maevima raskomada; sinove i keri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48Tako u iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge ene opomenu i ne ine djela vaih sramotnih. 49A na vas u oboriti svu vau bestidnost, ispatat ete grijehe idolopoklonstva. I znat ete da sam ja Jahve Gospod.'"