Ezekiel 17

1Doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: 3'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, arena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh; 4odlomi mu najviu granicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodavaa. 5Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi. 6Izdanak proklija, bujan izbi okot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnue, a pod njim mu ilje bjee; u bujan se razvi okot, potjera izdanke, mladice razgrana. 7Bijae i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, okot k njemu ilje prui, k njemu upravi granice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasaen. 8Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bjee zasaen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o velianstveni trs izrasti.' 9Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoe l' uspijevati? Nee l' mu orao sve ilje izguliti? Nee l' mu sve plodove potrgati? Nee l' mu sve mladice, im izbiju, sasuiti? Da, i bez snane miice, i bez mnotva naroda, iupat e ga iz korijena! 10Gle, zasaen je! Hoe l' uspijevati? im ga takne istonjak, nee l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih nie uvenut e.'" 11Doe mi rije Jahvina: 12"Reci domu odmetnikome: 'Zar ne znate to ovo znai?' Reci im: 'Eto, doe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon. 13Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, poto odvede sve mogunike iz zemlje, 14da e kraljevstvo ostati neznatno i da se nee dizati, nego e uvati i drati savez s njime. 15Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, traei od njega konje i jaku vojsku. Hoe li uspjeti? Moe li umai onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? 16ivota mi moga, rije je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvre savez s njime, u njegovoj e zemlji umrijeti, usred Babilona! 17Svojom silnom vojskom i mnotvom naroda faraon mu nee pomoi u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. 18Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijae dao, sve to uini! Ne, nee umai!' 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'ivota mi moga, zakletvu to je prezre i savez to ga razvre oborit u na glavu njegovu! 20Mreu u nad njim razapeti i uhvatit e se u moju zamku, pa u ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 21Cvijet vojske njegove od maa e pasti, a ostatak se raspriti u sve vjetrove. I spoznat ete da ja, Jahve, tako rekoh.' 22Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrka mladih grana njegovih, odlomit u granicu i posadit' je na gori visokoj, najvioj. 23Na najvioj gori izraelskoj nju u zasaditi: razgranat e se ona, plodom uroditi. 24I sve e poljsko drvee znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo suim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i uinit u!'"