Ecclesiastes 2

1Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okuam uitak i vidim to naslada prua" - ali gle: i to je ispraznost! 2O smijehu rekoh: "Ludost je"; o uitku: "emu valja?" 3Odluih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poeljeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreava li ljude ono to pod nebesima ine za izbrojenih dana svojega ivota. 4Uinih velika djela: sazidah sebi palae, zasadih vinograde; 5uredih perivoje i vonjake, nasadih u njima voke svakojake. 6Nainih jezera da plodna sadita natapam. 7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domae, a tako i stada krupne i sitne stoke vie no itko prije mene u Jeruzalemu. 8Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevae i pjevaice i svakoga raskoja ljudskog, sve krinju na krinji. 9I postadoh tako velik, vei no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. 10I to god su mi oi poeljele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, ve se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. 11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore to uloih da do njih doem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I nita nema valjano pod suncem. 12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. to, na priliku, ini kraljev nasljednik? Ono to je ve uinjeno. 13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao to je svjetlost bolja od tame. 14Mudracu su oi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoer znam da obojicu stie ista kob. 15Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luaku, takva je i meni. emu onda udjeti za mudrou?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" 16Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu e poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. 17Omrznuh ivot, jer mi se uini munim sve to se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. 18Zamrzih sve za to sam se pod suncem trudio i to sad ostavljam svome nasljedniku. 19Tko zna hoe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on e biti gospodar sve moje muke u koju uloih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. 20I stao sam srcem oajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. 21Jer ovjek se trudi mudro i umjeno i uspjeno, pa sve to mora ostaviti u batinu drugomu koji se oko toga nije uope trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 22Jer to on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; ak ni nou ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. 24Nema ovjeku druge sree ve jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Boje ruke. 25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. 26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a greniku namee zadau da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.