Ecclesiastes 1

1Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. 2Ispraznost nad ispraznou, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost! 3Kakva je korist ovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? 4Jedan narataj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. 5Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. 6Vjetar pue na jug i okree se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraa se u novom vrtlogu. 7Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraaju da ponovo ponu svoj tok. 8Sve je muno. Nitko ne moe rei da se oi nisu do sita nagledale i ui dovoljno nasluale. 9to je bilo, opet e biti, i to se inilo, opet e se initi, i nema nita novo pod suncem. 10Ima li ita o emu bi se moglo rei: "Gle, ovo je novo!" Sve je ve davno prije nas postojalo. 11Samo, od prolosti ne ostade ni spomena, kao to ni u budunosti nee biti sjeanja na ono to e poslije doi. 12Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 13I trudih se da mudrou istraim i dokuim sve to biva pod nebom; o, kako munu zadau zadade Bog sinovima ljudskim. 14Vidjeh sve to se ini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 15to je krivo, ne moe se ispraviti; ega nema, izbrojiti se ne moe. 16Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veu mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." 17Mudrost pomnjivo prouih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 18Mnogo mudrosti - mnogo jada; to vie znanja, to vie boli.