Revelation 4

1Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijanji glas, to ga ono zauh kao glas trublje to govorae sa mnom, ree: "Uzii ovamo i pokazat u ti to se ima dogoditi nakon ovoga!" 2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajae na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3Taj to sjede bijae nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slina smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i etiri prijestolja, a na prijestolja sjedoe dvadeset i etiri starjeine, obuene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Bojih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, etiri bia, sprijeda i straga puna oiju: 7prvo bie slino lavu, drugo bie slino juncu, tree bie s licem kao ovjejim, etvrto bie slino leteem orlu. 8Ta su etiri bia - u svakoga po est krila - sve naokolo i iznutra puna oiju. Bez predaha dan i no govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijae i koji jest i koji dolazi!" 9I kad god bia dadu slavu i ast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, ivomu u vijeke vjekova, 10dvadeset i etiri starjeine padnu niice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - ivomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govorei: 11"Dostojan si, Gospodine, Boe na, primiti slavu i ast i mo! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"