Revelation 18

1Nakon toga vidjeh: jedan drugi aneo silazi s neba s moi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalitem zloduha, nastambom svih duhova neistih, nastambom svih ptica neistih mrskih 3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatie od silna raskoja njezina." 4Zaujem i drugi glas s neba: "Iziite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedniari grijeha njezinih! 5Jer njezini grijesi do neba doprijee i spomenu se Bog zloina njezinih. 6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U au u koju je ona natakala natoite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i raskoi, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neu obudovjeti, jad me nikada zadesiti nee!' 8Stoga u isti e je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te e sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!" 9I plakat e i naricati za njom kraljevi zemlje to su s njome bludniili i raskono ivjeli kad gledali budu dim poara njezina. 10Prestraeni mukama njezinim, izadaleka e stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stie osuda!" 11I trgovci zemaljski plau nad njom i tuguju jer im trga nitko vie ne kupuje: 12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od eljeza, nit od mramora; 13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brana, ni penice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni koija, ni roblja nit ikoje ive due. 14"Voe za kojim ti dua udjela pobjee od tebe, sav rasko i sjaj propade ti - ne, nema ga vie!" 15Trgovci to svim tim trgovahu, to ih ona obogati, izdaleka e stajati, prestraeni mukama njezinim, plakat e i tugovati: 16"Jao, jao, grade veliki, odjeveni neko u lan tanan i grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 17U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18i, gledajui dim njezina poara, zapomau: "Koji li je grad slian gradu ovom velikom?" 19I posue glavu pepelom te plaui i tugujui viknue: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatie svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!" 20Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivi nju, vama pravo dosudi! 21I jedan snaan aneo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govorei: "Tako e silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga vie biti nee!" 22"Glas citraa i pjevaa i sviraa i trubljaa u tebi se vie nee uti! Obrtnik vjet kojem god umijeu u tebi se vie nee nai! Klopot rvnja u tebi se vie nee uti! 23Svjetlost svjetiljke u tebi vie nee sjati! Glas zarunika i zarunice u tebi se vie nee uti! Jer trgovci tvoji bijahu velikai zemlje i aranja tvoja zavedoe sve narode; 24i u tebi se nala krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."