2 Kings 4

1ena jednoga od prorokih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj mu, umro je; a zna da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je doao vjerovnik da mi uzme oba sina i uini ih svojim robovima." 2Elizej joj ree: "to ti mogu uiniti! Reci mi to ima u kui?" Ona odgovori: "Tvoja slukinja nema nita u kui, osim vra ulja." 3Tada joj ree: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! 4Zatim se vrati kui, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." 5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. 6I kad se sudovi napunie, ree ona svome sinu: "Dodaj mi jo jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema vie sudova." I ulje stade. 7Ona ode i kaza ovjeku Bojem, a on joj ree: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka ivjet e ti i tvoji sinovi!" 8Jednoga je dana Elizej prolazio kroza unam. A ivjela ondje ugledna ena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazae onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. 9Ona ree svome muu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj ovjek Boji to prolazi ovuda. 10Nainimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad doe k nama, povui e se onamo." 11Jednoga dana doe on onamo, povue se u gornju sobu i poinu ondje. 12Ree zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu unamku!" On je pozva te ona stade preda nj. 13I jo mu ree: "Kai joj: 'Lijepo se brine za nas. to moemo uiniti za te? Treba li rei rije za te kralju ili vojskovoi?'" Ali ona odgovori: "Ja ivim usred svoga naroda." 14On nastavi: "Dakle, to da uinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a mu joj je vremean." 15A on ree: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza. 16"Dogodine u ovo doba", ree joj, "zagrlit e sina u naruju." A ona ree: "Ne, gospodaru moj, ne varaj slubenice svoje!" 17Ali je ena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. 18Djeak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod etelaca. 19I potui se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. 20On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. 21Ona tada ode gore i poloi ga u postelju Bojega ovjeka. Izila je zatim i zakljuala vrata. 22Potom je pozvala svoga mua i rekla: "Poalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrat u do ovjeka Bojeg i vratit u se." 23On je upita: "Zato da danas poe k njemu? Nije ni mlaak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!" 24Poto joj je momak osamario magaricu, ona e mu: "Povedi i poi! Ne zadravaj me na putu, osim ako ti naredim." 25Ode ona i doe k ovjeku Bojem, na goru Karmel. Kada je ovjek Boji ugleda izdaleka, ree svome momku Gehaziju: "Evo one unamke. 26Otri pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti mu dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo." 27Kada je stigla do ovjeka Bojega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu ovjek Boji ree: "Pusti je jer joj je dua ojaena. Jahve mi krije, nije mi nita objavio." 28A ona ree: "Zar sam ja traila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavarava?" 29On tada ree Gehaziju: "Opai se, uzmi u ruku moj tap pa idi! Ako koga susretne, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj tap poloi na djeaka." 30Ali djeakova majka ree: "ivota mi Jahvina i tvoga, neu te ostaviti!" On tada ustade i poe za njom. 31Gehazi je otiao prije njih i poloio tap na djeaka, ali ne bjee ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Djeak se nije probudio." 32Elizej ue u kuu i nae djeaka gdje mrtav lei na njegovoj postelji. 33Uavi, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 34Zatim se pope na postelju, lee na djeaka, poloi svoja usta na njegova usta, svoje oi na njegove oi, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeakovo. 35Potom ustade i proeta se po kui tamo-amo, zatim se opet pope i disae nad njim. A djeak tada kihnu sedam puta i otvori oi. 36I zovnu Elizej Gehazija i ree: "Pozovi tu unamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, ree joj: "Uzmi svoga sina." 37Ona, uavi, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te izie. 38Elizej se vrati u Gilgal, a bijae glad u zemlji. I kad su proroki sinovi sjedili pred njim, ree svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima prorokim." 39Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nae divlju povijuu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. 40Usue ljudima da jedu. Ali kad su poeli jesti, povikae: "ovjee Boji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti. 41Tada e Elizej: "Donesite brana!" I baci ga u lonac i ree: "Uspite ljudima neka jedu!" I nita vie nije bilo tetno u loncu. 42Neki ovjek doao iz Baal alie i donio ovjeku Bojem kruh od prvina, dvadeset jemenih hljebova i kae u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" 43Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest e i preostat e.'" 44I postavi on pred njih. I jedoe i jo preosta, prema rijei Jahvinoj.