2 Kings 19

1uvi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obue kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara ebnu i sveenike starjeine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoe: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispjee djeca do roenja, a nema snage da se rode. 4Moda je Jahve, Bog tvoj, uo to je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ivome i moda e Jahve, Bog tvoj, kazniti rijei koje je uo! Pomoli se pobono za Ostatak koji je jo preostao.'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im ree: "Kaite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijei koje si uo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut u u njega duh i kad uje jednu vijest, vratit e se u svoju zemlju. I uinit u da u svojoj zemlji pogine od maa.'" 8Veliki peharnik vrati se i nae asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijae uo da je kralj otiao iz Lakia. 9Douo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izaao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kau Ezekiji: 10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzda, govorei ti: Jeruzalem nee pasti u ruke asirskog kralja! 11Ti zna to su asirski kraljevi uinili svim zemljama izruivi ih prokletstvu! A ti, ti li e se spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode to su ih unitili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" 14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proita ga. Zatim ue u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. 16Prikloni uho, Jahve, i pouj, otvori oi, Jahve, i vidi! Sanheribove ujder rijei koje porui da izruga Boga ivoga. 17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, ve djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i unitie. 19Ali sada, Jahve, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini." 20Tada Izaija, sin Amosov, porui Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Usliah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.' 21Evo rijei to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, ki sionska; za tobom mae glavom ki jeruzalemska. 22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 23Po slugama si svojim vrijeao Gospoda. Govorio si: s mnotvom kola ja popeh se na vrh gora, na najvie vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najvie i emprese ponajljepe. Dosegoh mu vrh najvii i vrt njegov umoviti. 24Kopao sam i pio sam vode tue; stopalima tad isuih sve rijeke egipatske. 25uje li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smiljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometne gradove tvrde u razvaline. 26Stanovnici njini, nemoni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istonim. 27Znam kad se die i kad sjeda, kad izlazi i kad se vraa. 28Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uiju mi doe, prsten u ti provu' kroz nozdrve, uzde stavit' u vale, vratit u te putem kojim si i doao! 29A znak nek' ti bude ovo: Ove e se godine jesti to se samo okruni, dogodine to samo uzraste, a tree godine sijte i anjite, sadite vinograde, jedite im rod. 30Preivjeli iz kue Judine ilje e pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. 31Jer e iz Jeruzalema izii Ostatak, Sauvani s gore Siona. Sve e to uinit' ljubomora Jahvina! 32Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on ui nee, ovamo strijele svoje nee izmetati, k njemu nee ni tit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 33Vratit e se putem kojim je i doao, u grad ovaj nee ui' - Jahvina je rije. 34Grad u ovaj titit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." 35Te iste noi izie Aneo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisua ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 36Sanherib podie tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubie maem i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.