यहेजकेल 7

1Opet mi doe rije Jahvina i ree: 2"Ti, sine ovjeji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primie se kraj: blii se konac zemlji na sve etiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev u svoj na te izliti, sudit u ti prema putovima tvojim i na te u oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oi nee poaliti, neu ti se smilovati, nego u te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje e gadosti u tebi ostati. I znat ete da sam ja Jahve.'" 5Ovako govori Jahve: "Jedna nesrea, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7Kolo ti udesa dolazi, stanovnie zemlje! Dolazi tvoj as, blii se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8Eto, uskoro u na te izliti gnjev i iskalit u na tebi srdbu svoju! Sudit u ti prema putovima tvojim i oborit u na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oi nee poaliti, neu ti se smilovati, nego u ti platiti prema putovima tvojim i tvoje e gadosti u tebi ostati! I spoznat ete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut ve cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podie kao ezlo bezbonosti! I nitko nee ostati od njih, nitko od njihova mnotva. Nita od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 12Ide vrijeme, blii se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13Jer tko proda, nee vie dobiti to je prodao, i nitko nee bezakonjem ojaati ivot! 14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kree u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve buno mnotvo. 15Vani - ma, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maa e poginuti, a tko u gradu, glad e ga i kuga unititi. 16Koji uteku, sklonit e se u gore kao dolinski golubovi, a ja u ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17i sve e ruke klonuti, a koljena e svima malaksati. 18U kostrijet e se odjenuti, trepet e ih obuzeti, sva e lica sramota pokriti, sve e im glave oelavjeti! 19Srebro svoje pobacat e na ulice, a zlato e smatrati izmetom: u dan srdbe Jahvine ni srebro ni zlato nee ih izbaviti, due im nee moi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoe na grijeh. 20Uzoholie se zbog divnoga nakita svojega; od njega napravie kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21Dat u ga u ruke tuincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22Odvratit u od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uu provalnici i neka je oskvrnu! 23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloina koji zasluuju smrt i grad prepun nasilja! 24Zato u dovesti najgore narode da batine njihove domove. Slomit u oholost nasilnika, i svetita njihova bit e oskvrnjena. 25Dolazi tjeskoba! Trait e mir, a mira biti nee! 26Dolazit e nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I trait e se vienje u proroka; u sveenika nee vie biti Zakona ni u starjeina savjeta! 27Kralj e protuiti, a kneza e spopasti uas i ruke e puku zadrhtati, jer u ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit u im prema sudovima njihovim. I znat e da sam ja Jahve."