यहेजकेल 32
1Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doe mi rije Jahvina: 2"Sine ovjeji, zaplai nad faraonom, kraljem egipatskim, i kai mu: 'Laviu naroda, propao si! Ti bjee kao krokodil u vodi, buio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!' 3Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet u mreu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni e te u mojoj mrei izvui. 4Ostavit e te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te u pustiti i zvijeri zemaljske tobom u nahraniti! 5Meso u ti razbacat' po gorama, doline u prekriti strvinom tvojom. 6Istekom iz tebe zemlju u napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rijena njome napuniti. 7A kada te utrnem, nebesa u potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom u sunce zastrijeti, i mjesec svjetlou nee svijetliti. 8Sva u svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak u nad zemljom razastrijeti!' - rije je Jahve Gospoda. 9'Ucvilit u srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate. 10Narode e mnoge strava uhvatiti, a njihovi e se kraljevi nad tobom uasnuti njima naoigled. I na dan pada tvojega svatko e za svoj ivot neprestano strepiti.' 11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Ma kralja babilonskoga na te e se spustiti. 12Tvoje u mnotvo pobiti maevima junaka, najljui od svih naroda opustoit e ponos Egipta i sve mnotvo njegovo zatrijeti. 13Svu u stoku njegovu unititi pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga vie nee gaziti niti e ih ivotinjski papak mutiti. 14Onda u im vode opet stiati i uinit u da im rijeke kao ulje teku!' - rije je Jahve Gospoda. 15'Kad zemlju egipatsku opustoim, kad bude opljakano to je na njoj, kad udarim sve itelje njezine, znat e da sam ja Jahve. 16Tualjka je to koja e se naricati. Naricat e je keri naroda. Naricat e je nad Egiptom i nad svim njegovim mnotvom' - rije je Jahve Gospoda." 17Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doe mi rije Jahvina: 18"Sine ovjeji, narii za egipatskim mnotvom, gurni ga, njega i keri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima to sioe u jamu. 19Od koga si bolji? Sii i poini s neobrezanima. 20Oni e pasti meu one to ih ma pokosi. Leaj e dobiti sa svim mnotvom. 21Najhrabriji junaci govorit e mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomonici tvoji siite i poinite s neobrezanima, maem pokoenima!' 22Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, maem pokoeni. 23Grobovi im lee na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, neko uas u zemlji ivih, sada pobijeni, maem pokoeni. 24Ondje Elam i sve mnotvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, maem pokoeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih sioe: neko uas u zemlji ivih, snose sad sramotu svoju s onima to u jamu sioe. 25Usred pobijenih leaj smjestie njemu i mnotvu oko groba njegova - sve neobrezani, maem probodeni: neko uas u zemlji ivih, snose sad sramotu svoju s onima to u jamu sioe, meu pobijene poloeni. 26Ondje je Meek i Tubal i sve mnotvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, maem probodeni, neko uas u zemlji ivih. 27Ne lee s junacima davno palima, u Podzemlje sioe s orujem, s maem pod glavom i sa titom na kostima, jer bijahu uas junacima u zemlji ivih. 28I ti e leati usred neobrezanih, maem pokoenih. 29Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unato svojemu junatvu, i oni lee zajedno s onima to su maem pokoeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu sioe. 30Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni sioe meu probodene. Unato uasu svojega junatva, lee neobrezani, s maem probodenima, snosei svoju sramotu s onima to u jamu sioe. 31Vidjet e ih faraon i utjeit e se zbog svog mnotva - faraon i sva vojska njegova maem pokoena, rije je Jahve Gospoda! 32Jer je zadavao strah u zemlji ivih, faraon i sve mnotvo njegovo lee s neobrezanima, s maem pokoenima - rije je Jahve Gospoda."