प्रेरितों के काम 22

1"Brao i oci, posluajte to u vam sad u svoju obranu rei." 2Kad ue da im govori hebrejskim jezikom, jo vema utihnue. On nastavi: 3"Ja sam idov, roen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen tono po otakom Zakonu; bijah revnitelj Boji kao to ste svi vi jo danas. 4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice mueve i ene, 5kako mi to moe posvjedoiti i veliki sveenik i sve starjeinstvo. Od njih sam i pisma dobio za brau u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." 6"Dok sam tako putovao i pribliavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruih se na tlo i zauh glas to mi govorae: 'Savle, Savle, zato me progoni?' 8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Ree mi: 'Ja sam Isus Nazareanin koga ti progoni.' 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodue primijetie, ali ne ue glasa Onoga koji mi govorae. 10Rekoh nato: 'to mi je initi, Gospodine?' Gospodin e mi: 'Ustani, poi u Damask i ondje e ti se rei to ti je odreeno uiniti.' 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoe za ruku te stigoh u Damask." 12"Neki Ananija, ovjek po Zakonu poboan i na dobru glasu u idova ondje nastanjenih - 13doe k meni, pristupi mi i ree: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj as zagledah u nj. 14A on e: 'Bog otaca naih predodredi te da upozna volju njegovu, da vidi Pravednika i uje glas iz usta njegovih 15jer bit e mu pred svim ljudima svjedokom onoga to si vidio i uo. 16I to sad oklijeva? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljui Ime njegovo!'" 17"Poto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, urno izai iz Jeruzalema jer nee primiti tvoga svjedoanstva o meni.' 19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bievao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te uvao haljine onih koji ga ubijahu.' 21Nato mi ree: 'Poi jer u te poslati daleko k poganima!' 22Sluali su ga sve do te rijei, a tada podigoe glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da ivi!" 23Kako oni stadoe buiti, odbacivati haljine i vitlati prainu u zrak, 24zapovjedi tisunik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bievima ispitaju kako bi doznao zato tako viu protiv njega. 25Kad ga remenjem rastegoe, ree on nazonom satniku: "Rimskoga graanina, i jo neosuena, smijete bievati?" 26Kad je to uo satnik, prie tisuniku i dojavi mu: "to si to nakanio? Ovaj je ovjek Rimljanin!" 27Tisunik tada prie Pavlu pa mu ree: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." 28Tisunik dometnu: "Ja stekoh to graanstvo za skupe novce." Pavao nato ree: "Ja sam se pak s njim i rodio." 29Bre stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisunik se preplai kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijae okovao. 30Sutradan pak kad je htio tono saznati za to ga idovi optuuju, odrijei ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveenici i sve Vijee te privede Pavla i postavi ga pred njih.