प्रेरितों के काम 16

1Stie tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijae uenik neki imenom Timotej, sin neke pokrtene idovke i oca Grka. 2Uivao je dobar glas meu braom u Listri i Ikoniju. 3Pavao htjede da on poe s njime pa ga uze i obreza zbog idova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluivanje odredbe koje su apostoli i starjeine utvrdili u Jeruzalemu. 5Tako se Crkve uvrivahu u vjeri i broj im se danomice poveavao. 6Prooe Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeio propovijedati rije u Aziji. 7Kad su doli do Mizije, htjedoe u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8Onda prooe Miziju i sioe u Troadu. 9Nou je Pavao imao vienje: Makedonac neki stajae i zaklinjae ga: "Prijei u Makedoniju i pomozi nam!" 10Nakon vienja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navjeivati im evanelje. 11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadrasmo nekoliko dana. 13U dan subotni iziosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da e biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim enama. 14Sluala je tako i neka bogobojazna ena imenom Lidija, prodavaica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati to je Pavao govorio. 15Poto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. 16Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraarskoga i gatajui donosila veliku dobit svojim gospodarima. 17Pola je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevinjega; navjeuju vam put spasenja." 18To je inila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i ree duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izii iz nje!" I izie toga asa. 19Kad njezini gospodari vidjee da im nesta nade u dobit, pograbie Pavla i Silu te ih odvukoe na trg pred glavare. 20Privedoe ih pretorima i rekoe: "Ovi ljudi uznemiruju na grad. idovi su 21te ire obiaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni drati." 22Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoe s njih odijelo i zapovjedie da se iibaju. 23Poto ih izudarae, bace ih u tamnicu i zapovjede tamniaru da ih pomno uva. 24Primivi takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. 25Oko ponoi su Pavao i Sila molili pjevajui hvalu Bogu, a uznici ih sluali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljae temelji zatvora, umah se otvorie sva vrata, i svima spadoe okovi. 27Tamniar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnika vrata otvorena, trgnu ma i samo to se ne ubi mislei da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne ini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i drui baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, to mi je initi da se spasim?" 31Oni e mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit e se - ti i dom tvoj!" 32Onda navijestie rije Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 33Te iste none ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova to je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslae pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamniar to priopi Pavlu: "Pretori, ree, poruie da vas pustim. Iziite dakle sad i poite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuene iibali, nas rimske graane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipoto, nego neka oni sami dou i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplaili kada doznae da su Rimljani. 39Zato dou da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Iziavi iz tamnice, oni pou k Lidiji, pogledaju i obodre brau pa odu.