Romans 11

1Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipoto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate to veli Pismo, ono o Iliji - kako se tui Bogu na Izraela: 3Gospode, proroke tvoje pobie, rtvenike tvoje poruie; ja ostadoh sam i jo mi o glavi rade. 4Pa to mu veli Boji glas? Ostavih sebi sedam tisua ljudi koji ne prignue koljena pred Baalom. 5Tako dakle i u sadanje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6Ako pak po milosti, nije po djelima; inae milost nije vie milost! 7to dakle? to Izrael ite, to nije postigao, ali izabrani postigoe. Ostali pak otvrdnue, 8kao to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oi da ne vide, ui da ne uju sve do dana dananjega. 9I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mreom, i stupicom, i plaom. 10Nek im potamne oi da ne vide i lea im zauvijek pogni! 11Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipoto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, idovi, izazovu na ljubomor. 12Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li e vie to biti njihov puni broj? 13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana slubu svoju proslavljam 14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 15Jer ako je njihovo odbaenje izmirenje svijeta, to li e biti njihovo prihvaanje ako ne oivljenje od mrtvih? 16Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 17Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedniar korijena, sonosti masline, 18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoe uznositi - ne nosi ti korijena, nego korijen tebe. 19Rei e na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stoji. Ne uznosi se, nego strahuj! 21Jer ako Bog ne potedje prirodnih grana, ni tebe nee potedjeti. 22Promotri dakle dobrotu i strogost Boju: strogost na palima, a dobrotu Boju na sebi ako ostane u toj dobroti, inae e i ti biti odsjeen. 23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit e pricijepljeni; ta moan je Bog da ih opet pricijepi. 24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li e lake oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! 25Jer ne bih htio, brao, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomino je otvrdnue zadesilo Izraela dok punina pogana ne ue. 26I tako e se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doi e sa Siona Otkupitelj, odvratit e bezbonost od Jakova. 27I to e biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 28U pogledu evanelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29Ta neopozivi su dari i poziv Boji! 30Doista, kao to vi neko bijaste neposluni Bogu, a sada po njihovoj neposlunosti zadobiste milosre 31tako i oni sada po milosru vama iskazanu postadoe neposluni da i oni sada zadobiju milosre. 32Jer Bog je sve zatvorio u neposlunost da se svima smiluje. 33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bojega! Kako li su nedokuivi sudovi i neistraivi putovi njegovi! 34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? 35Ili: tko ga darom pretee da bi mu se uzvratiti moralo? 36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.