Micah 4

1Dogodit e se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit e postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova. 2K njoj e se stjecat svi narodi, nagrnut e mnoga plemena i rei: "Hajde, uziimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On e nas nauit' svojim putovima, i hodit emo stazama njegovim. Jer e sa Siona Zakon izai, rije Jahvina iz Jeruzalema." 3On e upravljati mnogim puanstvima i bit e sudac monim narodima. Svoje e maeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod nee maa dizati niti e se vie za rat vjebati. 4Svaki e mirno ivjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga nee plaiti. To rekoe usta Jahve nad Vojskama. 5Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga naega, uvijek i dovijeka. 6"U onaj dan - rije je Jahvina - sabrat u hrome, okupiti rasprene i sve kojima sam zlo uinio. 7Od hromih u Ostatak uiniti, moan narod od onih to su izgnani." Tada e Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka. 8I ti Kulo stada, Ofele Keri sionske, opet e se tebi vratiti prijanja vlast, kraljevstvo Keri jeruzalemske. 9Zato sada kuka kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju? 10Savijaj se od boli i krii, Keri sionska, kao ena koja poraa, jer e sada iz grada izii i stanovati na polju. Do Babilona ti e otii, ondje e se osloboditi, ondje e te Jahve otkupiti iz aka tvojih dumana. 11A sada se mnogi narodi protivu tebe sabrae. Oni govore: "Neka se obeasti, neka se nae oi nasite Siona!" 12Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao. 13Ustani! Ovri ito, Keri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt e mnoge narode; zavjetovat e Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje. 14Utvrdi se sada, Tvravo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova.