Job 33
1uj dakle, Jobe, to u ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijei pod nepcem mi stvara. 3Iskreno e ti zborit' srce moje, usne e istu izrei istinu. 4Ta i mene je duh Boji stvorio, dah Svesilnoga oivio mene. 5Ako uzmogne, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstavi meni! 6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh nainjen; 7zato ja strahom tebe motrit' neu, ruka te moja nee pritisnuti. 8Dakle, na moje ui rekao si - posve sam jasno tvoje uo rijei: 9'Neduan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. 10Al' On izlike protiv mene trai i za svojeg me dri dumanina. 11Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' 12Ovdje, kaem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom ovjek mjerit' se ne moe. 13Pa zato s njime zamee prepirku to ti na svaku rije ne odgovara? 14Bog zbori nama jednom i dva puta, al' ovjek na to panju ne obraa. 15U snovima, u vienjima nonim, kada san dubok ovlada ljudima i na leaju dok tvrdo snivaju, 16tad on govori na uho ovjeku i utvarama plai ga jezivim 17da ga od djela njegovih odvrati, da u ovjeku obori oholost, 18da duu njegovu spasi od jame i ivot mu od puta u Podzemlje. 19Boleu on ga kara na leaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, 20kad se kruh gadi njegovu ivotu i ponajbolje jelo dui njegovoj; 21kada mu tijelo gine naoigled i vide mu se kosti ogoljele, 22kad mu se dua pribliava jami a ivot njegov boravitu mrtvih. 23Ako se uza nj nae tad aneo, posrednik jedan izmeu tisuu, da ovjeka na dunost opomene, 24pa se saali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za ivot njegov naoh otkupninu! 25Neka mu tijelo procvate mladou, nek' se vrati u dane mladenake!' 26Vapije k Bogu i Bog ga uslia: radosno On ga pogleda u lice; vrati ovjeku pravednost njegovu. 27Tada ovjek pred ljudima zapjeva: 'Grijeio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. 28On mi je duu spasio od jame i ivot mi se veseli svjetlosti.' 29Gle, sve to Bog je spreman uiniti do dva i do tri puta za ovjeka: 30da duu njegovu spasi od jame i da mu ivot svjetlou obasja. 31Pazi de, Jobe, dobro me posluaj; uti, jer nisam sve jo izrekao. 32Ako rijei jo ima, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. 33Ako li nema, posluaj me samo: pazi, rad bih te pouit' mudrosti." <p>