Habakkuk 1

1Prorotvo koje vidje prorok Habakuk. 2Dokle u, Jahve, zapomagati, a da ti ne uje? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasi? 3Zato mi nepravdu iznosi pred oi, zato gleda ugnjetavanje? Pljaka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! 4Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaeno. <p> 5Obazrite se na narode, pogledajte, udite se, zapanjite! Jer u vae dane inim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispria. 6Da! Evo diem Kaldejce, narod divlji i naprasit to nadire irom zemlje da obitavalita otme tua. 7On je straan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. 8Konji su mu bri od leoparda, hitriji od vukova uveer; jahai mu poskakuju, stiu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen prodru. 9Svi e doi rad' grabea, lica im egu k'o istoni vjetar, grabe roblje kao pijesak! 10Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. 11Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. <p> 12Nisi li od davnih vremena, Jahve, Boe moj, Svee moj? Ti koji ne umire! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kanjava. 13Preiste su tvoje oi da bi zlou gledale. Ti ne moe motriti tlaenja. Zato gleda vjerolomce, uti kad zlikovac niti pravednijeg od sebe? 14Postupa s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima to nemaju gospodara! 15On ih sve lovi na udicu, izvlai ih mreom, preom ih skuplja i tako se raduje i likuje. 16Stog rtvuje mrei svojoj, pali tamjan svojoj prei jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. 17Valja li, dakle, da neprestano potee ma i kolje narod nemilice? <p>