Hebrews 4

1Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeanje o ulasku u njegov Poinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2Jer nama je navijetena blagovijest kao i njima, ali njima Rije poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridruili onima koji su posluali. 3U Poinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom to je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad nee ui u moj poinak, premda su djela od postanka svijeta dovrena. 4Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 5A ovdje opet: Nikad nee ui u moj poinak. 6Preostaje dakle da neki imaju u nj ui, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uoe zbog nepokornosti. 7Zato Bog ponovno odreuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govorei, kako je ve reeno: Danas ako glas mu ujete, ne budite srca tvrda. 8Zbilja, da je Joua njih u Poinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 9Dakle: preostaje neki subotni poinak narodu Bojemu! 10Zaista, tko ue u njegov poinak, poinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11Pohitimo dakle ui u taj Poinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. 12iva je, uistinu, Rije Boja i djelotvorna; otrija je od svakoga dvosjekla maa; prodire dotle da dijeli duu i duh, zglobove i modinu te prosuuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oima Onoga komu nam je dati raun. 14Imajui dakle velikoga Velikog sveenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Bojega - vrsto se drimo vjere. 15Ta nemamo takva Velikog sveenika koji ne bi mogao biti supatnik u naim slabostima, nego poput nas iskuavana svime, osim grijehom. 16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosre i milost naemo za pomo u pravi as!