Genesis 3

1Zmija bijae lukavija od sve zvjeradi to je stvori Jahve, Bog. Ona ree eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4Nato e zmija eni: "Ne, neete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit e vam se oi, i vi ete biti kao bogovi koji razluuju dobro i zlo." 6Vidje ena da je stablo dobro za jelo, za oi zamamljivo, a za mudrost poeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muu, koji bijae s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lia i naprave sebi pregae. 8Uto uju korak Jahve, Boga, koji je etao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - ovjek i njegova ena - pred Jahvom, Bogom, meu stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne ovjeka: "Gdje si?" - ree mu. 10On odgovori: "uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu ree: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12ovjek odgovori: "ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, ree eni: "to si to uinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori ena. 14Nato Jahve, Bog, ree zmiji: "Kad si to uinila, prokleta bila meu svim ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat e i zemlju jesti sveg ivota svog! 15Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojeg i roda njezina: on e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu." 16A eni ree: "Trudnoi tvojoj muke u umnoit, u mukama djecu e raati. udnja e te muu tjerati, a on e gospodariti nad tobom." 17A ovjeku ree: "Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog! 18Raat e ti trnjem i korovom, a hranit e se poljskim raslinjem. 19U znoju lica svoga kruh svoj e jesti dokle se u zemlju ne vrati: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah e se i vratiti." 20Svojoj eni ovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ivima. 21I naini Jahve, Bog, ovjeku i njegovoj eni odjeu od krzna pa ih odjenu. 22Zatim ree Bog: "Evo, ovjek postade kao jedan od nas - znajui dobro i zlo! Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke!" 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrauje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, ovjeka i nastani ga istono od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao - da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota.