Acts 23

1Pavao uprije pogled u Vijee i ree: "Brao, ja sam posve mirne savjesti ivio pred Bogom sve do dana dananjega." 2Nato veliki sveenik Ananija naredi onima to stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao ree: "Udarit e Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi da me po Zakonu sudi, a protuzakonito zapovijeda da me biju?" 4Oni to su ondje stajali rekoe nato: "Zar velikog sveenika Bojega da pogruje?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, brao, da je veliki sveenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeu: "Brao, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnua mrtvih." 7Tek to je on to rekao, nasta razmirica izmeu farizeja i saduceja i mnotvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnua, ni anela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoe neki pismoznanci farizejske stranke i zaotre boj govorei: "Nita zlo ne nalazimo na tom ovjeku! A to ako mu je duh govorio, ili aneo?" 10Kad razmirica posta jo veom, poboja se tisunik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska sie, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Idue noi pristupi mu Gospodin i ree: "Hrabro samo! Jer kao to si za me svjedoio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoi!" 12Kad osvanu dan, skovae idovi urotu i zaklee se da nee ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo je vie od etrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14Oni odu k velikim sveenicima i starjeinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo nita ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15Stoga vi sada zajedno s Vijeem predoite tisuniku neka vam ga dovede kao da kanite tonije razaznati njegov sluaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i priblii." 16Ali sin Pavlove sestre dou za zavjeru, priblii se i ue u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i ree mu: "Ovog mladia odvedi k tisuniku: ima mu neto dojaviti." 18On ga uze, odvede k tisuniku i ree mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladia privedem k tebi; ima ti neto rei." 19Tisunik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "to mi ima dojaviti?" 20"idovi su se, ree on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovede u Vijee kao da se kane tonije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga eka vie od etrdeset onih koji se zaklee da nee jesti ni piti dok ga ne smaknu. Ve su spremni, samo ekaju tvoju privolu." 22Tisunik onda otpusti mladia i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." 23Zatim dozva dva satnika i ree im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon tree none ure pou u Cezareju. 24Neka se pripravi ivina na koju e se posaditi Pavao te iv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." 25Napisa i pismo ovoga sadraja: 26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! 27Ovoga ovjeka idovi uhvatie i tek to ga ne smakoe kadli s vojskom pritrah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28Htjedoh saznati za to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijee. 29Utvrdih da ga okrivljuju za neto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zasluio smrt ili okove. 30Kad mi pak dojavie da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tuitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." 31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzee Pavla i odvedoe ga nou u Antipatridu. 32Sutradan ostave konjanike da s njime pou dalje, a oni se vratie u vojarnu. 33Kad konjanici stigoe u Cezareju, uruie upravitelju pismo i privedoe mu Pavla. 34Poto upravitelj proita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35"Sasluat u te, ree, kad pristignu i tuitelji tvoji." Onda zapovjedi uvati ga u dvoru Herodovu.