2 Corinthians 4

1Zato, budui da po milosru imamo ovu slubu, ne malakemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopaujemo rije Boju, nego se objavljivanjem istine preporuujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanelje nae, u onima je zastrto koji propadaju: 4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernike da ne zasvijetli svjetlost evanelja slave Krista koji je slika Boja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vaim poradi Isusa. 6Ta Bog koji ree: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima naim da nam spoznanje slave Boje zasvijetli na licu Kristovu. 7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oito Boja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritijenjeni; dvoumei, ali ne zdvajajui; 9progonjeni, ali ne naputeni; obarani, ali ne oboreni - 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ivot Isusov u tijelu naem oituje. 11Doista, mi se ivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i ivot Isusov oituje u naem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, ivot u vama. 13A budui da imamo isti duh vjere kao to je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas e s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnoena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakemo. Naprotiv, ako se na izvanji ovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost nae asovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjene slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeno.