Luka 9

1Sazva dvanaestoricu i dade im mo i vlast nad svim zlodusima i da lijee bolesti. 2I posla ih propovijedati kraljevstvo Boje i lijeiti bolesnike. 3I ree im: "Nita ne uzimajte na put: ni tapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali vie od dvije haljine! 4U koju god kuu uete, ondje ostanite pa odande dalje poite. 5Gdje vas ne prime, iziite iz toga grada i stresite prainu s nogu za svjedoanstvo protiv njih." 6Oni krenue: obilazili su po selima, navjeivali evanelje i lijeili posvuda. 7Douo Herod tetrarh sve to se dogaa te se nae u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; 8drugi: "Pojavio se Ilija"; trei opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." 9A Herod ree: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko ujem?" I traio je priliku da ga vidi. 10Apostoli se vrate i ispripovjede to su uinili. Isus ih povede sa sobom i povue se nasamo u grad zvani Betsaida. 11Saznalo to mnotvo po poe za njim. On ih primi te im govorae o kraljevstvu Bojem i ozdravljae sve koji su trebali ozdravljenja. 12Dan bijae na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pou po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nau jela jer smo ovdje u pustu kraju." 13A on im ree: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoe: "Nemamo vie od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." 14A bijae oko pet tisua mukaraca. Nato e on svojim uenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." 15I uine tako: sve ih posjedaju. 16A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davae uenicima da poslue mnotvo. 17Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest koara. 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uenici. On ih upita: "to govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovorie: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, trei opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im ree: "A vi, to vi kaete, tko sam ja?" Petar prihvati i ree: "Krist - Pomazanik Boji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Ree: "Treba da Sin ovjeji mnogo pretrpi, da ga starjeine, glavari sveeniki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i trei dan da uskrsne." 23A govorae svima: "Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima kri svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj poradi mene, taj e ga spasiti. 25Ta to koristi ovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" 26"Doista, tko se zastidi mene i mojih rijei, toga e se i Sin ovjeji stidjeti kada doe u slavi svojoj i Oevoj i svetih anela." 27"A kaem vam uistinu: neki od nazonih nee okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Bojega." 28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uzie na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjea sjajem zablista. 30I gle, dva ovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, to se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijae svladao san. Kad se probudie, ugledae njegovu slavu i dva ovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, ree Petar Isusu: "Uitelju, dobro nam je ovdje biti. Nainimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao to govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Uavi u oblak, oni se prestraie. 35A glas se zau iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega sluajte!" 36I upravo kad se zau glas, osta Isus sam. Oni su utjeli i nikomu onih dana nisu kazivali to su vidjeli. 37A kad su sutradan sili s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38I gle, ovjek neki iz mnotva povika: "Uitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40Molio sam tvoje uenike da ga izagnaju, ali ne mogoe." 41Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" 42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neistom duhu te izlijei djeaka i preda ga njegovu ocu. 43Svi se zapanjie zbog velianstva Bojega. Dok su se svi divili svemu to je inio, ree on uenicima: 44"Uzmite k srcu ove rijei: Sin ovjeji doista ima biti predan ljudima u ruke." 45Ali oni nerazumjee te besjede, bijae im skrivena te ne shvatie, a bojahu se upitati ga o tome. 46U njima se porodi misao tko bi od njih bio najvei. 47Znajui tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se 48i ree im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meu vama svima, taj je velik!" 49Prihvati Ivan i ree: "Uitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." 50Ree mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" 51Kad su se navrili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlunou prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoe i uoe u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primie jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidjee uenici Jakov i Ivan, rekoe: "Gospodine, hoe li da kaemo neka oganj sie s neba i uniti ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoe u drugo selo. 57Dok su ili putom, ree mu netko: "Za tobom u kamo god ti poao." 58Ree mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu naslonio." 59Drugomu nekom ree: "Poi za mnom!" A on e mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Ree mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navjeuj kraljevstvo Boje." 61I neki drugi ree: "Za tobom u, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuanima." 62Ree mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Boje."