Vahiy 10

1I vidjeh drugoga jednog, snanog anela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci dri otvorenu knjiicu. I zakorai desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rie. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaujem glas s neba: "Zapeati to to prozbori sedam gromova! Toga ne pii!" 5I onaj aneo to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podie k nebu desnicu 6i zakle se ivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve to je na njemu, zemlju i sve to je na njoj, more i sve to je u njemu: "Nee vie biti vremena! 7Nego - u dane kad se oglasi sedmi aneo, im zatrubi, dovrit e se otajstvo Boje kao to on to navijesti slugama svojim prorocima." 8I glas to ga zauh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anela to stoji na moru i na zemlji!" 9Pristupim k anelu i zamolim ga da mi dade knjiicu. A on e mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorit e ti utrobu, ali e ti u ustima biti slatka kao med." 10Uzeh knjiicu iz ruke anelove i progutah je. I bijae mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagori mi utrobu. 11I reeno mi je: "Treba da ponovno prorokuje proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"