2 Chronicles 2

1Odbroji sedamdeset tisua nosaa, osamdeset tisua kamenolomaca u gori i tri tisue i est stotina poslovoa. 2Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao to si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje e ivjeti, tako uini i meni. 3Kanim podii Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se die pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i veerom, subotom, na dane mlaaka i na blagdane Jahve, Boga naega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu. 4Dom koji gradim bit e velik, jer je na Bog najvei meu svim bozima. 5Ta tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad die pred lice? 6Poalji mi ovjeka vina obradi zlata, srebra, tua, eljeza, grimiza, karmezina i ljubiastog baruna, i vina umjetnosti rezbarstva: radit e s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima to mi ih ostavi moj otac David. 7Poalji mi iz Libanona cedrovine, empresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sjei libanonska stabla. Moje e sluge raditi s tvojima. 8Morat e mi pripraviti mnogo drva, jer e kua to je mislim graditi biti velika i velianstvena. 9Drvosjeama to e obarati stabla dajem dvadeset tisua kora penice, dvadeset tisua kora jema, dvadeset tisua bata vina i dvadeset tisua bata ulja za izdravanje tvojih slugu." 10Hiram, tirski kralj, odgovori pismom to ga posla Salomonu: "Zato to voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim." 11Dometnu jo i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji e jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. 12Stoga ti aljem ovjeka mudra, vjeta i razumna, Hurama Abija, 13sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraivati zlato, srebro, tu, eljezo, kamen, drvo, grimiz, ljubiasti barun, bez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On e raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. 14Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama poalje penice, jema, ulja i vina kako je obeao. 15A mi emo nasjei stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest emo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem." 16Salomon pobroji sve strance koji se zatekoe u Izraelovoj zemlji poslije popisa to ga bijae proveo njegov otac David i nae ih sto pedeset tri tisue i est stotina. 17Od njih odredi sedamdeset tisua nosaa, osamdeset tisua tesara u planini, tri tisue i est stotina ljudi da upravljaju radom naroda.