Genesis 8

1Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 2Zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3Polako se povlaile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokau se brdski vrhunci. 6Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na korablji; 7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile. 8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9Ali golubica ne nae uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokrivae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 10Poeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11Prema veeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12Jo poeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vie mu se nije vratila. 13est stotina prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrina okopnjela. 14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha. 15Tada Bog ree Noi: 16"Izii iz korablje, ti, tvoja ena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova s tobom. 17Sa sobom izvedi sva iva bia, sva stvorenja to su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mnoe!" 18I Noa izie, a s njime sinovi njegovi, ena njegova i ene sinova njegovih. 19Sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi to se zemljom miu - iziu iz korablje, vrsta za vrstom. 20I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtve paljenice. 21Jahve omirisa miris ugodni pa ree u sebi: "Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova poetka; niti u ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam uinio. 22Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta, zime, dani, noi nikada prestati nee."