시편 142

1Pouna pjesma. Davidova. Kad bijae u spilji. Molitva. 2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. 3Pred njim svoju izlijevam tualjku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. 4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaje. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku stavie. 5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjei, nitko za ivot moj ne mari. 6K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoite, ti si dio moj u zemlji ivih. 7Posluaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moniji. 8Izvedi iz tamnice duu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene e se okupiti pravednici zbog dobra to si ga iskazao meni.