Psalm 141

1Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Sluaj glas moj kojim tebi vapijem! 2Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos veernji! 3Na usta mi, Jahve, strau postavi i straare na vrata usana mojih! 4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbono poinim djela opaka; i u drutvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! 5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je to me kara, al' ulje greniko nee mi glavu pomazat'; zloi njihovoj oprijet u se uvijek svojom molitvom. 6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet e kako blage bjehu rijei moje. 7Kao kad ora ore i para zemlju, tako e im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. 8U te su, Jahve, uprte oi moje, k tebi se utjeem, ne daj da mi dua propadne! 9uvaj me od stupice koju postavie meni, od zamki zloinaca! 10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!