Lukas 11

1Jednom je Isus na nekome mjestu molio. im presta, ree mu jedan od uenika: "Gospodine, naui nas moliti kao to je i Ivan nauio svoje uenike." 2On im ree: "Kad molite, govorite: 'Oe! Sveti se ime tvoje! Doi kraljevstvo tvoje! 3Kruh na svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe nae: ta i mi otputamo svakom duniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" 5I ree im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poe k njemu o ponoi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam to staviti preda nj!' 7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosauj mi! Vrata su ve zatvorena, a djeica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' 8Kaem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato to mu je prijatelj, ustat e i dati mu to god treba zbog njegove bezonosti." 9"I ja vama kaem: Itite i dat e vam se! Traite i nai ete! Kucajte i otvorit e vam se! 10Doista, tko god ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit e se." 11"A koji je to otac meu vama: kad ga sin zaite ribu, zar e mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaite jaje, zar e mu dati tipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li e vie Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaitu!" 14I istjerivae avla koji bijae nijem. Kad izie avao, progovori njemak. I mnotvo se divilo. 15A neki od njih rekoe: "Po Beelzebulu, poglavici avolskom, izgoni avle!" 16A drugi su iskuavajui ga, traili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajui njihove misli, ree im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet e i kua e na kuu pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako e opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kaete da ja po Beelzebulu izgonim avle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim avle, po kome ih vai sinovi izgone? Zato e vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Bojim izgonim avle, zbilja je dolo k vama kraljevstvo Boje." 21"Dokle god jaki i naoruani uva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako doe jai od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oruje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." 23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." 24"Kad neisti duh izie iz ovjeka, luta bezvodnim mjestima traei spokoja. Kad ga ne nae, rekne: 'Vratit u se u kuu odakle izioh.' 25Doavi, nae je pometenu i ureenu. 26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu ovjeku gore nego na poetku." 27Dok je on to govorio, povika neka ena iz mnotva: "Blaena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" 28On odgovori: "Jo blaeniji oni koji sluaju rije Boju i uvaju je!" 29Kad je nagrnulo mnotvo, poe im Isus govoriti: "Narataj ovaj narataj je opak. Znak trai, ali mu se znak nee dati doli znak Jonin. 30Doista, kao to je Jona bio znak Ninivljanima, tako e biti i Sin ovjeji ovomu narataju." 31"Kraljica e Juga ustati na Sudu s ljudima ovog narataja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje dola uti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i vie od Salomona! 32Ninivljani e ustati na Sudu s ovim naratajem i osuditi ga jer se obratie na propovijed Joninu, a evo ovdje i vie od Jone!" 33"Nitko ne uie svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijenjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 34Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. 35Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. 36Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelia tame, bit e posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." 37Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On ue i prie k stolu. 38Vidjevi to, farizej se zaudi to se Isus prije objeda ne opra. 39A Gospodin mu ree: "Da, vi farizeji istite vanjtinu ae u zdjele, a nutrina vam je puna grabea i pakosti. 40Bezumnici! Nije li onaj koji naini vanjtinu nainio i nutrinu. 41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je isto." 42"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povra, a ne marite za pravednost i ljubav Boju. Ovo je trebalo initi, a ono ne zanemariti." 43"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. 44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajui hode." 45Nato e neki zakonoznanac: "Uitelju, tako govorei i nas vrijea." 46A on ree: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." 47"Jao vama! Podiete spomenike prorocima, a vai ih oci ubie. 48Zato ste svjedoci i sumiljenici djela svojih otaca: oni ih ubie, a vi spomenike podiete! 49Zbog toga i kaza Mudrost Boja: 'Poslat u k njima proroke i apostole. Neke e poubijati i prognati - 50da se od ovog narataja zatrai krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeu rtvenika i svetita.' Da, kaem vam, trait e se od ovoga narataja!" 52"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste klju znanja: sami ne uoste, a sprijeiste one koji htjedoe ui." 53Kad Isus izae odande, stadoe pismoznanci i farizeji estoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja 54vrebajui na nj, ne bi li togod ulovili iz njegovih usta.