Izaija 49
1ujte me, otoci, sluajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 2Od usta mojih britak ma je nainio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je otru nainio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom u se proslaviti!" 4A ja rekoh: "Zaludu sam se muio, nizato naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5Proslavih se u oima Jahvinim, Bog moj bijae mi snaga. 6I ree mi: "Premalo je da mi bude Sluga, da podigne plemena Jakovljeva i vrati Ostatak Izraelov, nego u te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese." 7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnikome: "Kad vide, dii e se kraljevi, bacit e se niice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." 8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja u te usliiti, u dan spasa ja u ti pomoi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim batinu opustoenu, 9da kae zasunjenima: 'Iziite!' a onima koji su u tami: 'Doite na svjetlo!' Oni e pasti uzdu svih putova, i paa e im biti po svim goletima. 10Nee vie gladovat' i eati, nee ih muiti ega ni sunce, jer vodit e ih onaj koji im se smiluje, dovest e ih k izvorima vode. 11Sve gore svoje obratit e u putove, i ceste e se moje povisiti." 12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. 13Kliite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tjei narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. 14Sion ree: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." 15"Moe li ena zaboravit' svoje dojene, ne imat' suuti za edo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neu. 16Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oima. 17Obnovitelji tvoji hitaju, ruioci tvoji i pustoitelji odlaze od tebe. 18Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. ivota mi moga" - rije je Jahvina - "svima e se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima e se k'o nevjesta ukrasiti! 19Jest, tvoje ruevine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna e biti iteljima tvojim kad se udalje oni to te zatirahu. 20Opet e na tvoje ui rei sinovi kojih si bila liena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' 21I ti e se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaena, pa tko ih podie? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'" 22Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju diem plemenima. Vratit e ti u naruju sinove, nosit e ti keri na pleima. 23Kraljevi e biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat e ti se licem do zemlje i prah e lizat s tvojih nogu. I znat e da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, nee se posramiti." 24Moe li se otet plijen junaku? Moe li suanj pobje pobjedniku? 25Da, ovako govori Jahve: "Bit e oduzet suanj junaku, pobjei e plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja u se sporiti, tvoju djecu ja u izbaviti; 26tlaiteljima u tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit e se kao motom. I znat e svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."