नहेम्याह 9

1Dvadeset i etvrtoga dana toga mjeseca skupie se Izraelci na post, u pokornikim vreama i posuti prainom. 2Rod se Izraelov odvojio od svih tuinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 3Stajali su, svatko na svome mjestu, i itali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, etvrtinu dana; za druge su etvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. 4A Jeua, Bani, Kadmiel, ebanija, Buni, erebja, Bani i Kenani, popevi se na povie mjesto za levite, vapili su snanim glasom Jahvi, Bogu svome. 5I govorahu leviti Jeua, Kadmiel, Bani, Haabneja, erebja, Hodija, ebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga naega! Blagoslovljen da si, Jahve, Boe na, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvieno. 6Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve to je na njoj, mora i to je u njima. Ti sve to oivljava, i vojske se nebeske tebi klanjaju. 7Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. 8Vjerno si srce njegovo pred sobom naao i Savez s njim sklopio da e mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i periansku, jebusejsku i girgaansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obeanja ispunio, jer si pravedan. 9Nevolju si otaca naih u Egiptu vidio, i vapaj si njihov uo kraj Mora crvenoga. 10Znacima si se i udesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. 11More si pred njima razdvojio: preli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meu vode silovite. 12Stupom oblaka danju si ih vodio, a nou si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. 13Na goru si Sinajsku siao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, vrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. 14Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. 15S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si e iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pou zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da e im dati. 16Ali se oni i oci nai uzjogunie, vratove ukrutie i zapovijedi tvojih nisu sluali. 17Poslunost su odbili, zaboravili udesa to si ih za njih uinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog pratanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdu velik: i nisi ih ostavio! 18ak su nainili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoe, 'koji te izveo iz Egipta!' I teko su hulili, 19a ti u beskrajnom milosru nisi ih naputao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni nou pred njima svijetlio putem kojim su hodili. 20Dao si im svoga Duha dobrog da ih naui mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u ei si im vode pruio. 21etrdeset godina krijepio si ih u pustinji: nita im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. 22I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hebonskoga, i zemlju Oga, kralja baanskoga. 23I sinove si im umnoio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da e ui u nju i zaposjesti je. 24Sinovi su uli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode zemlje da rade s njima to ih je volja; 25osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kue pune svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog drvea: jeli su, sitili se i debljali i uivali u velikoj dobroti tvojoj. 26Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za lea, ubijali su proroke, koji su ih obraali da se tebi vrate, i grdno su hulili. 27U ruke si ih tada predao osvajaima, koji su ih tlaili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba usliio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaitelja njihovih izbavljali. 28Ali im bi se smirili, opet su pred tobom zlo inili, a ti si ih putao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba usliio: u milosru svojem mnogo si ih puta izbavio. 29Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjogunie, nepokorni tvojim zapovijedima; grijeili su protiv naredaba tvojih, a ovjek ivi kad ih obdrava. Lea su izvlaili, ije ukruivali i nisu sluali. 30Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po slubi svojih proroka; no nisu sluali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. 31U velikom milosru svojem ti ih nisi unitio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. 32A sada, o Boe na, veliki Boe, jaki i strani, koji uva Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snala nas, kraljeve nae i knezove, sveenike i proroke nae, oeve nae i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. 33Ti si pravedan u svemu to nas je snalo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zlou svoju. 34Kraljevi nai i knezovi, sveenici i oci nai nisu vrili Zakona tvoga, nisu oslukivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. 35Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im inio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu sluili i od svojih zlih djela nisu se odvraali. 36Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima naim da uivaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. 37Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naih, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima naim i stokom naom. Ah, u velikoj smo nevolji!