न्यायियों 16
1Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i ue k njoj. 2iteljima Gaze javie: "Samson je doao ovamo!" Opkolie ga i vrebahu ga svu no na gradskim vratima. Svu no bijahu mirni. "Priekajmo do zore", miljahu, "pa emo ga ubiti." 3Ali je Samson leao samo do ponoi, a o ponoi ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i poloi ih ondje. 4Poslije toga zamilova on neku enu iz doline Soreka po imenu Delilu. 5Filistejski knezovi dooe k njoj i rekoe joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga sveemo i uinimo nemonim. A dat e ti svaki od nas po tisuu i sto srebrnih ekela." 6Delila upita Samsona: "Kai mi gdje stoji tvoja velika snaga i ime bi se mogao svezati i svladati." 7Samson joj odgovori: "Da me sveu sa sedam svjeih jo neosuenih ila od luka, onemoao bih i postao kao obian ovjek." 8Filistejski knezovi donesu Delili sedam svjeih jo neosuenih ila i ona ga veza njima. 9Kod nje u sobi bijae zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida ile kao to se prekine kuina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoe za tajnu njegove snage. 10Tad ree Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kai ime bi te trebalo vezati." 11On joj odgovori: "Da me dobro sveu novim jo neupotrijebljenim uetima, onemoao bih i postao kao obian ovjek." 12Tada Delila uze nova ueta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijae zasjeda, ali on prekide ueta na rukama kao da su konci. 13Tada Delila ree Samsonu: "Vara me svejednako i lae mi. Kai mi napokon ime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otka sedam pramenova moje kose na tkalakom stanu i da ih zaglavi klinom, onemoao bih i postao kao obian ovjek." 14Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalakom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalaki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. 15Delila mu ree: "Kako moe rei da me ljubi kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me ve prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." 16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muila ga, njemu ve dozlogrdje. 17I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prela po mojoj glavi jer sam od majine utrobe nazirej Boji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoao bih i postao bih kao obian ovjek." 18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i ree im: "Doite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi dooe k njoj i donesoe sa sobom novac. 19Uspavavi Samsona na svojim koljenima, ona dozva ovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poe slabiti i ostavi ga snaga. 20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvui u se kao i uvijek i oslobodit u se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 21Filistejci ga uhvatie, iskopae mu oi i odvedoe ga u Gazu. Okovae ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. 22Ali kosa gdje mu je obrijae pone opet rasti. 23A knezovi se filistejski skupie da prinesu veliku rtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog na predade nam u ruke Samsona, naeg neprijatelja." 24A narod, vidjevi ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu ast govorei: "Bog na predade nam u ruke Samsona, naeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustoio i tolike nae usmrtio." 25Kad im se srce razigralo, povikae: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoe iz tamnice Samsona i on igrae pred njima; a onda ga postavie meu stupove. 26Samson tada ree djeaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima poiva zdanje da se naslonim na njih." 27A kua bijae puna ljudi i ena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisue ljudi koji su gledali kako Samson igra. 28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi jo sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." 29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poivae zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 30i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i srui zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Vie ih ubi umirui nego to ih pobi za ivota. 31Poslije dooe njegova braa i sva kua njegova oca, uzee ga i odnesoe i pokopae ga izmeu Sore i Etaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.