यशायाह 47

1Spusti se, sjedni u prainu, djevice, keri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, keri kaldejska! Jer, nee te vie zvati njenom i tankoutnom. 2Uzmi mlin i melji brano! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijei preko rijeke! 3Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokae! Ja u se osvetiti, odvraat' me nitko nee. 4Otkupitelj na, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kae: 5"Sjedi utke, u mrak se povuci, keri kaldejska. Jer, nee te vie zvati vladaricom kraljevstava. 6Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju batinu. Tebi ih u ruke izruih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteki. 7Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom u ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako e se zavriti. 8A sad posluaj, razvratnice, koja sjedi bezbrino i u srcu svom govori: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neu obudovjeti, neu djece izgubiti!' 9Stii e te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit e djecu, obudovjet e! Punom e te mjerom snai oboje, pokraj svega tvojeg vraanja i mnoine tvojih zaklinjanja! 10U zlou si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoe te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!' 11Zlo e te snai - nee ga presresti; oborit e se na te nesrea - nee je odvratiti; doi e na te propast iznenada - nee je predvidjeti. 12Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim aranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Moda e ti biti od koristi? Moda e s njima strah utjerati? 13Izmorie te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriu ono to e te snai. 14Gle, oni e biti poput pljeve, oganj e ih saei. Ni sami sebe nee izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Nee ostat' ni erave da se tko ogrije, ni ognjita da uza nj posjedne! 15Takvi e ti biti vrai tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poi e svaki svojim putem, i nikog nee biti da te spasi."