उत्पत्ति 19

1Ona dva anela stignu naveer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, 2a onda im ree: "Molim, gospodo, svrnite u kuu svoga sluge da no provedete i noge operete; a onda moete na put rano." A oni rekoe: "Ne, no emo provesti na trgu." 3Ali ih on uporno navraae, i oni se uvratie k njemu i uoe u njegovu kuu. On ih ugosti, ispee pogau te blagovae. 4Jo ne bijahu legli na poinak, kad graani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg ovjeka, opkole kuu. 5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi to su noas doli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" 6Lot izie k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 7"Brao moja," ree on, "molim vas, ne inite toga zla! 8Imam, evo, dvije keri s kojima jo ovjek nije imao dodira: njih u vam izvesti pa inite s njima to elite; samo ovim ljudima nemojte nita uiniti jer su doli pod sjenu moga krova." 9"Odstupi odatle!" - rekoe. - "Doao kao dotepenac, a za suca se ve postavlja. Sad emo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnue na jadnika Lota i navalie na vrata da ih razbiju. 10Ali ona dvojica prue ruke van, povukoe Lota k sebi u kuu i zatvore vrata; 11a ljude pred vratima, mlade i stare, zablijete tako da nisu mogli nai vrata. 12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jo ovdje ima: sinove i keri, sve koje ima u gradu iz mjesta izvedi! 13Jer mi emo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga unitimo." 14Izie Lot da to kae svojima buduim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove keri te ree: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer e Jahve unititi grad!" Ali je u oima svojih buduih zetova ispao kao da zbija alu. 15Kako zora pue, aneli navale na Lota govorei: "Na noge! Uzmi svoju enu i svoje dvije keri koje su ovdje da ne bude zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevae. Zato ga oni uzee za ruku, a tako i njegovu enu i njegove dvije keri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoe ih i ostavie izvan grada. 17Kad ih izvedoe u polje, jedan progovori: "Bjei da ivot spasi! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjei u brdo da ne bude zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga naao milost u tvojim oima - a toliko milosre ve si mi iskazao spasivi mi ivot - ja ne mogu pobjei u brdo a da me nesrea ne snae i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bjeim - mjesto je zbilja maleno - daj da ivot spasim!" 21Odgovori mu: "Usliat u ti i tu molbu i neu zatrti grada o kojemu govori. 22Brzo! Bjei onamo, jer ne mogu nita initi dok ti onamo ne stigne." Zato se onaj grad zove Soar. 23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljuti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uniti one gradove i svu onu ravnicu, sve itelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se ena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se pouri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom kao dim kakve klaine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. 30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije keri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije keri ivjeli su u peini. 31Starija ree mlaoj: "Otac nam ostarje, a mua na zemlji nema da bude s nama, kako je obiaj po svem svijetu. 32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime lei: tako emo s ocem sauvati potomstvo." 33One noi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 34Sutradan starija ree mlaoj: "Sino sam, eto, leala ja s naim ocem; napojimo ga vinom i noas, pa idi ti i s njim lezi: tako emo ocu sauvati potomstvo." 35Opiju oca vinom i one noi te mlaa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 36Tako obje Lotove keri zanesu s ocem. 37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dananjih Moabaca. 38I mlaa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dananjih Amonaca.