एस्तेर 4

1Mordokaj doznade za sve to se dogodilo: razdera na sebi haljine, navue kostrijet, posu se pepelom i proe posred grada kukajui glasno i gorko. 2Doe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogae kroz njih proi. 3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rije i njegov proglas, meu idovima zavladala alost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta leaj. 4Esterine djevojke i njezini eunusi dooe da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. 5Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odreen za slubu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega to se dogodilo i zbog ega je takav. 6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. 7Mordokaj mu pripovjedi to mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obeao poloiti u kraljevu riznicu da bi mogao unititi idove. 8Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokae Esteri te da joj javi i naloi neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se dana siromatva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi ovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b] Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." 9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. 10Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopi Mordokaju: 11"Svi slubenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on mukarac ili ena, koji nepozvan ue kralju u unutranje predvorje eka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne prui takvome svoje zlatno ezlo i potedi mu ivot. A ja ve trideset dana nisam bila pozvana kralju." 12Mordokaju bjehu saopene Esterine rijei, 13pa on porui Esteri: "Nemoj misliti da e se zato to se nalazi u kraljevoj palai spasiti jedina od svih idova: 14jer bude li u ovoj prilici utjela, doi e idovima pomo i spas s druge strane, a ti e s kuom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se ba i popela do kraljevske asti zbog asa kao to je ovaj?" 15Estera i opet porui Mordokaju: 16"Hajde, sakupi sve idove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noi ne jedite niti pijte. I ja u tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ui u kralju i unato zakonu, pa treba li da poginem, poginut u." 17Mordokaj se onda povue i uini to mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vlada nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasi Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve to je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se moe tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti zna, Gospodine: nisam pao niice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz astoljublja. Ti zna da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uinio zato da ne metnem ast koja se iskazuje ovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neu pasti niice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne inim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Boe, kralju, Boe Abrahamov, potedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: ele unititi ono to je od poetka bila tvoja batina. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Posluaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni pla na, da bismo, ostavi ivi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da ieznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, utee Gospodinu; poto svue sa sebe sjajne haljine, navue odjeu tjeskobe i alosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukraavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju na, ti si jedini! Doi u pomo meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva sluala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meu svim drugim narodima: nae oeve meu svim njihovim precima u svoju trajnu batinu i da si za njih uinio sve to si im obeao. [17n] Ali smo sad sagrijeili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naih jer smo iskazivali poast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I sad oni, nezadovoljni ve gorinom suanjstva naega, stavie ruke svoje u ruke kumira svojih da e ponititi odredbu usta tvojih, unititi batinu tvoju, zaepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i rtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, ezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti naoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naih jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rije pred lavom, a njegovo srce zadahni mrnjom na neprijatelja naega; da zatre njega i njegove sumiljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doi u pomo meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa zna da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuinca. [17v] Zna tjeskobu moju, jer ja se gnuam nad znamenjem moga visoanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesenog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Slukinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignua svoga do danas slukinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Boe Abrahamov. [17y]Boe, nadasve moni, usliaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"