एज्रा 3

1Kad je doao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili ve u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan ovjek u Jeruzalemu. 2Tada Jeua, sin Josadakov, sa svojom braom sveenicima, i Zerubabel, sin ealtielov, sa svojom braom, poee graditi rtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, ovjeka Bojeg. 3I podigoe rtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veernje; 4i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan. 5Osim toga prinosili su svakidanje paljenice, zatim rtve odreene za mlaak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno rtvovati Jahvi. 6Od prvoga dana u sedmom mjesecu poeli su prinositi Jahvi rtve paljenice, premda jo nisu bili poloeni temelji svetita Jahvina. 7I dadoe novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslae hranu i pie i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po doputenju perzijskoga kralja Kira. 8A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Bojemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin ealtielov, i Jeua, sin Josadakov, s ostalom svojom braom sveenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina navie da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina. 9Jeua, njegovi sinovi i braa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Bojega. 10Kad su zidari bili postavili temelje Svetita Jahvina, postavili su se sveenici u sveanim odjeama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. 11I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjena njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvalei Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. 12Zaista, mnogi sveenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starjeine, koji su svojim oima vidjeli temelje prijanjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snano klicahu od radosti. 13I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaa u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se ula vrlo daleko.