दानिय्येल 8

1Tree godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, vienje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2Gledah vienje, i dok gledah, naoh se u uanu, vrstu gradu u pokrajini Elamu; i u vienju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3Podigoh oi, i gle: ovan stajae kraj rijeke. Imae dva roga: oba roga visoka, no jedan vii nego drugi, a onaj vii narastao poslije. 4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se ivotinja ne mogae oprijeti, nita mu ne mogae izbjei. inio je to je htio, osilio se. 5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujui tla; jarac imae silan rog meu oima. 6Priblii se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potra na njega u svoj estini svoje snage. 7Vidjeh kako se priblii ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijae da spasi ovna. 8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoe etiri velika roga prema etiri vjetra nebeska. 9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdanju rtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 12Vojska se digla na rtvu svagdanju zbog opaine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu to injae. 13Tada uh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govorae: "Dokle e trajati ovo vienje o svagdanjoj rtvi i o opaini to pustoi i gazi Svetite i Vojsku?" 14Odgovori: "Jo dvije tisue i tri stotine veeri i jutara; tada e Svetite biti oieno." 15Kad sam ja, Daniel, gledajui ovo vienje, traio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki ovjek. 16Zauh glas ovjeji gdje vie preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to vienje!" 17On poe onamo gdje stajah i kad mi se priblii, strah me obuze i padoh na lice. On mi ree: "Sine ovjeji, razumij: jer ovo je vienje za vrijeme posljednje." 18On jo govorae, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotae i uspravi na mom mjestu. 19I ree: "Evo, kazat u ti to e doi na kraju gnjeva, najavljeni svretak. 20Ovan to si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. 21Rutavi jarac jest kralj Grke; veliki rog meu njegovim oima jest prvi kralj; 22slomljeni rog i etiri roga to izbie na njegovu mjestu, to su etiri kraljevstva to e izii iz njegova naroda, ali nee imati njegovu mo. 23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navre mjeru, ustat e kralj, drzak i lukav. 24Njegova e mo porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno e pustoiti, uspijevat e u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. 25Zbog njegove lukavosti prijevara e uspijevati u njegovoj ruci. On e se uznijeti u svome srcu, iz ista mira upropastit e mnoge. Suprotstavit e se Knezu nad knezovima, ali e - ne rukom - biti skren. 26Vienje o veerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeati, jer je za daleke dane." 27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan vie dana. Zatim ustadoh da vrim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog vienja, no nitko to nije dokuio.